Uključuje li romantičan dejt blizak susret s Bambijem? Dok si u mraku. U Njegovom zagrljaju.

103 dana do Božića. Pretočeno u tjedne, to bi bilo nepunih 15 tjedana. A meni 15 tjedana zvuči puno manje od 103 dana.

U 15 tjedana svašta se može dogoditi, na puno dejtova se može izaći i puno dečkiju se može upoznati. A za Božić je ipak ljepše kad nisi sam i imaš nekoga tko te čeka “under the mistletoe“. I imaš s kim pit kuhano vino (ili mineralnu), palit lampice, kitit bor… Ili čak imati čaroban bliski susret sa sobovima Djeda Božićnjaka.

Ako moram birati između sobova Djeda Božićnjaka i čišćenja borovih iglica u stanu, ja definitivno biram ovo prvo. Samo što mi se to, što sam stariji, čini ipak malo nedostižno. Naravno, ne zbog toga što ne vjerujemo u Djeda Božićnjaka, nego zbog činjenice da je sobovima ipak malo pretoplo u našem podnoblju (hmm… a možda sam i ja bio Rudlof u prošlom životu??) da bi se družili s nama “van radnog vremena“ XD.

Ali jako dobro znaš da kod mene uvijek možeš pronaći onu “Ali express“ verziju svega onog o čemu pričam (pišem), pa tako ti i danas eksluzivno nudim soluciju za “soba Djeda Božićnjaka s Ali Expressa“!

Kod nas su malo prisutniji jeleni. I srne. I čine se malo više “friendly“. Zamisli onaj čarobni trenutak kad hodaš šumom u suton i pred nogama ugledaš malu srnu. Malog Bambija. Magičan trenutak.

I taman kad si mu odlučio pružiti ruku, sprijateljiti se s Bambijem, shvatiš da Bambi i nije toliko oduševljen idejom da gleda zalazak s tobom. I onda ti čućneš i obratiš mu se s “mic mic“ (jer je mačka vjerovatno tvoj domet interakcije sa životinjama) i shvatiš da je Bambi odjednom viši od tebe. I dalje ne sluti na dobro.

Iskreno, nisam nikad imao bliski susret treće vrste s Bambijem u šumi, ali upoznao sam jednog dečka koji je. I to na dječjem rođendanu. (Tamo smo se upoznali, nije tamo sreo Bambija). On je inače šogi od moje prijateljice Olivije koja mi je pokazala fotke “kako to izgleda kad mami srni staneš na žulj. Ili papak“. 

Vjeruj mi, kad vidiš srnu u šumi - odi ća. I ne okreći se za sobom. Ne može završiti magično, ma koliko god su nas američki Božićni filmovi uvjerili da može. NE MOŽE! S njima zna samo Djed Božićnjak, a ti nisi Djed Božićnjak. 

Osim čarobnog susreta u šumi, srne i jelene možemo susresti i na nekim malo manje čarobnim mjestima, kao što je, recimo, cesta. I onda ti voziš po mraku, a srna baš tad odluči prijeći van obilježenog pješačkog prijelaza. Shame on you, srna!

Da, ili si ti baš tad odlučio proći tom cestom. Kako god gledaš na to, univerzum se potrudio da dođe do tog susreta. Možda ti poručuje da je vrijeme za novi auto, a možda ti samo namješta mogućnost romantičnog poljupca uz cestu u mrklom mraku kraj auta s upaljenim svim žmigavcima.

Ali vratimo se mi par postova unazad i prisjetimo se Luke. Ako ti je ipak malo u magli, možeš se malo podsjetiti OVDJE.

Luka, vol. 2

Kako je prihvatljivo komunicirati s nekim koga ne poznaš dovoljno dobro da bi mogao s njim telefonirati pred prijateljima? Ili pred kolegama s posla. Je li pristojno tražiti da te netko pita “Hej, te mogu malo nazvati?” dok god niste toliko bliski da ti je svejedno hoće li te nazvati u nekom nezgodnom trenutku. I kada postaje prihvatljivo s poruka prijeći na nenajavljeni poziv?

Nedjelja popodne, sjedim za stolom i “tebi“ pričam o vezi koju gradim sa sobom i soliranju. U naletu inspiracije i 100%tne sigurnosti da ću još neko vrijeme ostati sam, zvoni mi mobitel.

LUKA.  

“Slide to answer“

Ha?

Nakon tjedan dana netipkanja i potpunog ignore-a s obe strane - stiže poziv. Ni više ni manje. Prva stvar koja mi prolazi kroz glavu je: s kojim tonom da se ja tebi sad javim??

Imam dvije mogućnosti:

1. “Halo?“ - od kud ti sad, iz kojeg filma si ispao i zašto me zoveš nakon toliko vremena?
2. “Halo?“ - heeej, pa di si ti, nismo se čuli sto godina!

Ne brini, nisam bičarka (iz huda XD), nisam odabrao ovu prvu opciju.

Dobro, nisam baš ni onu drugu, ali recimo da je bilo nešto između. I stvarno mi nije sad više ništa bilo jasno. Luka, drago mi je što te čujem, mogu čak reći da mi je čak malo bilo i žao kad sam počeo razmišljati o tome da se nećemo opet vidjeti… Ali od kud sad? Daj mi neki konkretniji znak!

“Heeej, pa di si ti? Kad se vidimo opet?“ 

Dobro, valjda je Luki trebao malo veći predah od prvog dejta samnom, pa mu se čini skroz normalno da se vidimo nakon koliko ono? Dva tjedna? Okej, leptirići za koje sam mislio da su krepali u mom trbuhu su se nekako magično probudili iz zimskog sna i odradili svoje. Naravno da mi nisu dozvolili da mu sad, preko telefona, stručno objasnim da su dva tjedna malo previše vremena između dva dejta i samo sam pristao.

Ponedjeljak popodne, šetnja Kostrenom. Zvuči skroz okej. 

Dobro, na kraju ipak nije bila šetnja nego mineralna (i to ovaj put s obe strane XD) - što možda i ne zvuči obećavajuće.

I sad sam u dilemi. Jednostavno ne mogu procijeniti. Ili se ja Luki nimalo ne sviđam (što je potpuno prihvatljiva opcija, samo mi nije jasno zašto se javio nakon toliko vremena) ili je Luka toliko prestrašen svaki put zbog mene i onda se na dejtu totalno oduzme, povuče u sebe i onda se jednostavno - ne desi ništa!

Između ostalih, ja ne znam kako, ali tijekom tog dejta uhvatili smo se teme “religija u svakodnevnom životu“. 

Okej, definitivno nije tema za drugi dejt, pokupi se i odi doma! 

I nije. Definitvno nije. Ali desila se. I ono što u takvom situaciji jedino možeš je - biti iskren. Ja nisam vjernik. I nemam pozitvan stav prema crkvi. Religiju, kao takvu, doživljavam kao nadu. Nadu svim onim vjernicima koji vjeruju da će pronaći sreću kad umru. I mir. I kojima je zabranjeno da se seksaju s nekim istog spola. I to još prije braka (kojeg ne možeš ni sklopit s dečkom ako si dečko - just sayin’).

I to je samo moje mišljenje. Nije točno, nije netočno. Moje je. I neće ga promijeniti nijedan bijesni komentar koji mi možda sada želiš ostaviti. Luka se nije složio samnom. Njemu se sviđa ideja religije i Crkve u svakodnevnom životu. Ali nije vjernik. I gej je. Ja to baš ne kužim, ali prihvaćam To je njegov stav. Nije ni točan ni netočan. Njegov je. I ja ga prihvaćam.

Ali svejedno smo se uhvatili ubjeđivanja druge starane da smo baš “mi“ u pravu. Sve dok mi Luka nije rekao da mu se čini da “više nemam argumenata i baljezgam gluposti“. 

Da, baljezgam. Točno tu riječ je iskoristio. Po njemu - ja baljezgam gluposti.

Je li u redu reći tako nešto na drugom dejtu? Ta rečenica je mogla zvučati i puno gore, naravno. “Ej ajde ne baljezgaj više, ispadaš glup“. A mogla je ispasti ipak i malo senzibilnije: “Pa dobro, baš se i ne slažemo u stajalištima, promijenimo temu.“

E sad, ako je onaj prvi način - način na koji Luka komunicira, onda bi ova “finija“ verzija bila predstava. A već smo vidjeli da, dečki s kojima ja izlazim ne igraju predstave nego pojedu BigMac Menu. I to, koliko god da je super, u drugu ruku može ispasti jako grubo i neprilagođeno.

I može te povrijediti. Reći nekome da baljezga gluposti samo zato jer se ne slažeš s njim u mišljenju. Hmm… A možda sam ja stvarno počeo lupati gluposti? 

Ja mislim da je, bez obzira na to, takav način - “bitch move“. Ružno je.

Ali srećom, brzo smo se izvukli iz toga. I došli do još malo dosadnijeg. 

Jesi li se ikada zapitala kako funkcioniraju ‘noise cancelling’ slušalice? Naravno da nisi, velika je vjerojatnost da ni ne znaš što je to, ali tko ti kriv kad nisi bila na dejtu s Lukom :P.

Ali ne mogu ti opisati koliko mi je bilo seksi gledati Luku dok priča o nečmu o čemu zna puno. Koliko je seksi dok je na svom terenu i govori o temi o kojoj bi ja, da se uključim, definitivno baljezgao gluposti.

A imao je i naočale za to vrijeme. 

#SestroDržiMe

I dalje mi je u magli kako ta tehnologija funkcionira, objasni mi još jednom!

Na neki neobičan način me Luka jako privlači. Nikad nisam ni razmišljao o dejtanju introvertiranog dečka čiji svijet su kompjuteri. I slušalice. 

I to ustvari nije uopće čudno. Svaki odnos, kako bi bio ujednačen, traži balans. Dvije suprotne energije koje će se međusobno nadopunjavati i poticati. 

I ne kaže se bezveze “suprotnosti se privlače“.

Zamisli Luku s nekim dečkom koji je kao on. Povučen, sramežljiv i introvertiran. Ili mene s nekim tko može ovoliko ‘lajati’ i analizirati. To definitivno ne bi išlo. Ali zato bi Luki i trebao netko poput mene da ga malo izvuče iz tog svog zatvorenog svijeta, a meni netko poput Luke da smiri ovaj moj ‘emotional rollercoaster’.

I sad sam u razmišljanju - pisati minus u informativku zbog onog baljezganja ili plus zbog mog doživljaja kratkog predavanja o tehnoligiji koja se krije iza novih AirPods-a? Ili pustiti da se taj minus i plus međusobno ponište i praviti se kao da nije ništa bilo?

Nisam još odlučio.

Kako je Sunce kretalo na spavanje, tako je i meni počelo biti friško u lanenoj košulji i Luka je predložio da lagano krenemo doma. Ne, nije mi ponudio svoju jaknu da provede još malo vremena samnom. 

I pred autom opet onaj neugodni moment pozdrava. Hoće li sada biti neki kiss? Ili makar neki neugodni zagrljaj? I vidim da Luka nešto bi, a možda ipak i ne bi. I malo se uzvrpoljio. I pružio mi ruku. XD. 

Poštovani gospodine, bilo mi je drago. 

Doslovno je tako djelovalo. OMG. Come on Luka! Bolje da smo završili samo s “ajde bok“. Al dobro, možda mi se samo učinio taj Lukin pokušaj nečega ispred auta, a možda je stvarno htio nešto ali se malo uplašio. Za to ćemo ipak morati pričekati neki idući dejt. Ili je vrijeme za dignuti ruke?

I sad vjerovatno misliš da smo došli do kraja i da ću ti ja sad dati neki pametan (pametan?) zaključak.

Ali to ipak nije bio kraj našeg dejta.

Sjedam u auto. Luka sjeda u svoj auto. I krećemo. Oboje na zaobilaznicu preko Bakra. Prvo ja i onda on. I odjednom - bliski susret sa srnom na sred ceste.

Nikad nisam vidio srnu toliko blizu. 

I srećom, vozio sam dovoljno sporo da je uspijem izbjeći. I srna pobjegne na drugu stranu. Pogledam u unutranji retrovizor samo da se uvjerim da je srna pobjegla u šumu i da je više nema na cesti. I vidim još veću. Točno ispred Lukinog auta. I kako se auto kreće - gubim Luku iza zavoja. 

I naravno da stajem! Nakon par sekundi i Luka staje iza mene. I izlazi van. 

OMG Luka, jesi dobro?? 

I bio je okej. Nije se ništa dogodilo. Samo ju je malo dotaknuo. Ali prepao se i trebao mu je zagrljaj. Trebala mu je sigurnost i toplina.

Ali preduhitrio me.

Ne zagrljajem.

Ni pusom.

Usporedbom ove situacije s naletom na srnu dok se vozio s bivšim.

Pa dobro jesi li ti realan, majke ti?!

Ovo je bila situacija koju smo mogli pretvoriti u naš prvi intiman trenutak. U naš prvi zagrljaj. U naš prvi dodir. Ali ne, Luka se u toj situaciji sjetio svog bivšeg dečka. I to rekao na glas. Je li okej spominjati bivše ljubavi na tim prvim dejtovima u takvim momentima? 

Ja se slažem da je okej razgovarati s dečkom o prijašnjim iskustvima, osjećajima, strahovima izazvanim tim prijašnjim iskustvima, o bivšim dečkima… Ali tek onda kad si siguran da razgovaraš s dečkom. Sa svojim dečkom. Ne dok razgovaraš s nekim s kim si na razini povremenog dejtanja.

Ali bez obzira na to, ostao sam još malo dok se Luka nije smirio, čak smo se i vratili nazad po cesti da se uvjerimo da je srna okej i da se cesta čista. I bila je. Nigdje više nije bilo srne. Osim par dlaka na braniku Lukinog Forda.

Nakon dolaska doma, Luka mi je opet prošao kroz glavu i htio sam se uvjeriti da je sigurno stigao kući i da je okej, da ne misli na to što se dogodilo. I poslao sam mu poruku.

“Hej, nadam se da si okej, laku noc :*“ 

Da, da i pusa na kraju. Pa ti reci da ja ne radim prvi korak :P

A odgovor? Paa… nisam baš siguran kako da to okarakteriziram:

“Cini mi se da ti je otpala neka plastika s auta dok si vozio.“

Wait what!? Gledao si kako mi “možda“ otpada plastika s auta i nisi me se sjetio nazvat? Ili stat i pogledat što je to? I to nakon što si mi spomenuo bivšeg u situaciji kad bismo se trebali zagrliti? Nakon što sam ja tebi pružio svoju suosjećajnost i empatiju - ti meni pošalješ onakvu poruku? Really bitch?

Ali da ti budem iskren, bez obzira što me Luka iznervirao oko 10 navečer i što je dejt završio tako tragi-komično - moja večer i dalje nije bila gotova.

A kako sam proveo noć s fantomskim daddy-jem ispunjenu brutalnošću i potpuno golom istinom - za to ćeš se morati strpiti još koji dan :P 

Čisto da se malo slegnu dojmovi ;)