“Ne“ s vremena na vrijeme je pola zdravlja. Je li bolja nova Dacia ili polovni BMW i ostale svakodnevne medijske manipulacije.

 Jesi li se ikada vozio u električnom autu? Ja jesam. Jednom. I totalno mi je bilo kul. Osim toga, na popisu stvari koje sam “nekad, jednom u životu“ nalazi se i letenje u avionu (zapravo dvaput jer sam se morao i vratiti nazad od kud sam i poletio, ali realno, može se reći da je bilo jednom), glisiranje u vojnom gliseru i… potajno dejtanje u dislociranoj šumi negdje iznad Bakra.

Da, znam, zvuči totalno povezano.

Ali baš sam maloprije (ovisi kada ovo čitaš, ali u trenutku kad ja tipkam - bilo je maloprije) sudjelovao u jednom razgovoru o tome što smo u životu doživjeli jednom. I nikad više.

E sad, neke od tih stvari nikako ne bismo voljeli da se ponove (npr. ona zadnja s popisa, a možda i predzadnja - ovisi u koje doba dana me pitaš), a za neke bi nam bilo baš drago da doživimo opet.

I imam još jednom pitanje za tebe prije nego prijeđem na stvar.

Je li u tvojoj firmi okej biti gej? Je li tebi okej biti gej?

Dada, znam da su to bila dva pitanja, valjda ćeš mi oprostiti. I odgovoriti - ali to sebi.

Filip, 35

Moram priznat da, u nekim ekstremnim slučajevima, kad biram ime za “njega“, za pomoć izguglam “najpopularnija muška imena u 2022“ jer su neki ljudi toliko “basic white bitch“ da im paše koje god ime im daš. A opet - nijedno ne sjedne ko staklena štiklica na Pepeljugino stopalo.

Ali, hvala Bogu - imamo Google! Amen.

Inače, kad guglaš “najpopularnija muška imena u 2022“ (ili bilo kojoj drugoj godini) pored svakog imena možeš naći etimologiju iz latinskog ili grčkog. 

Jel znaš šta znači Filip? Gospon Google kaže da to ime dolazi od grčke riječi “filipos“ i znači “onaj koji voli konje“. Ili je totalni konj - himself. To ne kaže Google, to je moja teorija. Ali nevermind.

Ta moja romansa započela je prije točno godinu dana dok sam ležao doma u krevetu - pozitivan na kovid. Pogađaš - na Grindru!

Ne brini, bio sam izoliran, s maskom na licu i #MislioSamNaDruge.

A tu je bio i Filip koji se svaki dan javljao i provjeravao kako sam, pitao imam li temperaturu i jesam li popio dovoljno čaja. Kjut. Osim toga, pričao je i o sebi, o tome što traži, što je do sada doživio od ljubavi i učinilo mi se da smo tu negdje - na pola puta do jedne prave Grindr ljubavi. Ili ljubavi općenito. A dobro, možda i samo kave.

I tako je došao i taj dan.

-“Ej, ja sam sutra nešto poslovno u Rijeci, pa bi mogli organizirati neku kavicu da se konačno upoznamo :).“

Jesam već spomenuo da nije iz Rijeke? 

-“Definitivno bi mogli ;).“

U 1 u Donatellu? U 1 u Donatellu. 

Bio sam tamo. Malo prije 1. I u 1. Sve do 1 i 40.

“Hej, ja sam tu, dolaziš?“

Last seen today at 12:10 pm - tako kaže WhatsApp. A od tad ni traga ni glasa. I sad ja tako sjedim, pijem taj svoj mali macchiato i pitam se “koliko je okej kasniti na prvi dejt, a da se pritom ni ne javiš?“. 

Online now - okej, sad je online i javit će da mu je žao jer kasni, ali da stiže. Mislim, to bi bilo jedino normalno. 

A-a. Neće.

Last seen: a momet ago. Bio si online doslovno pred 10 sekundi i nisi mi bio u stanju odgovoriti na poruku, a znaš da te čekam. #SebičnoSmeće

Ponavljam ono pitanje od maloprije: “koliko je okej kasniti na prvi dejt, a da se pritom ni ne javiš?“Nije okej.” To je bio moj zaključak.

I tek tako, ja sam se pokupio. Složio jednu jebačku poruku od koje će mu se odrezat noge - ako ju ikad uopće i vidi, sjeo u auto i otišao kući. Nije mene moja mama rodila da bi me “neki tamo“ šetao po gradu k’o mladog majmuna. I dogovorio sam se sam sa sobom da ću ga blokirati čim dođem doma jer kao, ne smijem tipkati u vožnji. Iskreno, ne znam zašto ga nisam blokirao još dok sam onako usmaljeno sjedio u Donatellu i iščekivao da se gospodin ukaže - to bi bilo puno pametnije, ali šta da sad radim?!

Valjda sam jednostavno - zaboravio.

I tek što sam došao doma - stiže poruka: 

(nešto u smislu kao…)“Joj sorry, baš mi je žao, malo se razdužio sastanak. Imaj malo razumijevanja, ti danas ne radiš, a ja sam cijeli svoj raspored okrenuo naopako samo da danas mogu doći u Rijeku zbog tebe.“ 

Osjetiš taj manipulatorski pristup? 

On je samo zbog mene došao u Rijeku. Cijeli raspored je izmijenio samo zbog mene. Ja bi trebao imati razumijavanja. U biti, ja sam kriv što mi nismo popili kavu u Donatellu.

Nažalost, ja ga nisam osjetio na vrijeme. I nakon još nekoliko razmijenjenih poruka - stvarno sam se osjećao ružno. Krivo. Kako sam mogao biti toliko sebičan i pokupiti se nakon što sam pola sata čekao - bez poruke, bez poziva, bez ikakvog znaka da bi se taj dejt uistinu mogao i dogoditi.

Kasnije taj dan, ipak se nismo našli. Filip nije imao više vremena za mene i bio je povrijeđen. A ja sam se njemu ispričavao.

Bože, baci ciglu i budi precizan. Na mene, naravno!

Nakon nekoliko dana, Filip je opet bio na poslovnom sastanku u Rijeci i opet me pozvao na dejt da se NAPOKON upoznamo.

“Ajde da te ja negdje pokupim pa napravimo đir s autom da možemo u miru razgovarati i upoznati se.“

Znaš i sa koliko sam protiv ulaženja u auto potpunom strancu, ali obzirom na to kako sam bio sebičan prošli put (jel moguće da si ovoliko glup?), morao sam prihvatiti ovaj prijedlog da se Filip ne naljuti.

I tako me čekao veliki srebrni BMW X5 na parkingu ispred Mebla na Škurinjama.

Jako velik i udoban auto - mogu ti reći. 

“Lijep auto.“

-“Ako budeš i ti htio voziti nešto ovako, morat ćeš prvo završiti neki ozbiljniji faks. hehe“

Excuse me, bitch? Pravio sam se da ovo nisam čuo. Fakat je bilo nisko. I površno. A sad kužim da je to samo nastavak onog manipulativnog ponašanja u kojem mi je, svakim našim razgovorom, stvarao osjećaj manje vrijednosti i jako mu je dobro išlo. Šteta što neke stvari skužiš tek kasnije.

“Brum, brum“ i bili smo negdje na Viškovu. Ili su to već bili Ronjgi. Ne znam. Bio je mrak.

E, kratka digresija! Ovo sve se dešavalo na zimu. Prvi, drugi mjesec ako se dobro sjećam i ja zaista nisam znao gdje se mi točno nalazimo jer u toj šumi nikad prije nisam bio, a inače baš i ne sudjelujem aktivno u vožnji kad sam na suvozačkom mjestu - što baš i nije pametno kad se voziš s potpunim strancem.

I onda, na ljeto, u osmom mjesecu, bio sam pozvan na rođendan od Olivije i njenog malog bebača koji je slavio VELIKI treći rođendan! Na livadi Luno - rođendan u prirodi, na svježem zraku uz roštilj i nogometni teren. Nije baš moja šalica čaja, ali kužim zašto je bio tamo. 

Međutim, ja ni tamo nisam nikad prije bio i bila mi je potrebna navigacija da bi došao na rođendan. (Zamisli koja avantura). I tako ti ja stignem, parkiram auto i izlazim van. “Ja sam ovdje već bio. Meni je ovo mjesto nekako poznato, ali nikako se ne mogu…“

O da.

Filip. I naš prvi dejt u šumi. U mraku. Na mjestu gdje se inače slave dječji rođendani. Potpuno pogrešno mjesto za nešto takvo. I moram priznat da mi je bilo malo neugodno radi toga. Kao da me se svo ono drveće sjeća od prije, kao da me nekako potajno osuđuje. A komarci su mi otvoreno dali do znanja da se trebam sramiti. XD 

Back to the story!

Dakle, Viškovo, Ronjgi, šuma, mrak… I zagrijani BMW X5. Prvo malo pričanja, laganog upoznavanja, a onda odjednem njegova ruka na mojoj nozi. 

“Ruke k sebi. Sad.“ - naravno da to nisam rekao na glas. Još mi samo fali da me izbaci, tu usred šume u mrklom mraku.

I samo sam se kiselo nasmijao. I tad sam se sjetio zašto ne sjedam u auto s nepoznatim ljudima i zašto ne idem u kuće nepoznatih ljudi. Ali sad je gotovo. Dok god bude izdrživo - izdrži. 

“Mogu te poljubit?“ - barem je pitao.

-“Možeš. U obraz.“ - Cringe. Krindž. Level: no more levels!

And just like that, 

Počeli smo se nježno ljubiti. Prvo u obraz, a onda u usta. Pa malo po uhu. I tako.

Lagao bi kad bi rekao da mi se, u tom trenutku, to nije svidjelo. Bilo je jako lijepo. I romantično i seksi - istovremeno. Istovremeno sam htio da to traje cijelu noć, ali i da pobjegnem glavom bez obzira.

Srećom (ili ne), ostalo je na ljubljenju.

I onda me vratio natrag. Izašao sam iz njegovog auta sa željom da se opet vidimo i opet ljubimo. Htio sam još.

Idući dan, na kavi s ekipom, pokrenula se tema - “koliko je vremena okej da prođe prije nego te tip pozove na drugi dejt?“

“Ma, ako te ne pozove nakon 2-3 dana - piši kući propalo i traži dalje. Ništa od njega.“

Okej, imam fore 2-3 dana. Oko toga su se svi složili. Unutar ta 2-3 dana mi jesmo nešto malo tipkali, ali poziva za drugi dejt (ja sam se ovaj put nadao pravi djet) - nije bilo. 

I onda sam se pomirio s tim da me tip malo iskoristio za izmjenjivanje nježnosti u autu na koji mu se diže kurac - i ja sam bio dovoljo glup da to ne skužim na vrijeme.

Zašto ovaj put nisam rekao “ne“?

Ne znam.

Pogledao sam na kalendar. Pet tjedana. Točno toliko je prošlo od kad smo se vidjeli. I onda se javio. I pozvao me na drugi dejt.

Možda nisi dobro vidio. 5 tjedana. P-E-T. Tjedana. To ti je 35 dana. Više od mjesec dana.

I ja sam na prvu reagirao kao “ma daj ajde, bježi, već sam i zaboravio da postojiš“, ali ne možeš reći “ne“ profesionalnom manipulatoru.

“Nisam ja kriv što se ti nikad ne želiš naći negdje van Rijeke, negdje bliže meni, a ja imam toliko obaveza da ne stižem svaki dan u Rijeku. Ajde, nemoj se duriti i idemo popit kavu negdje. Kako ti se čini Kostrena?“

Da, ja opet nemam razumijevanja, opet sam sebična kuja. Opet sam glup i pristanem. Ovaj put - na kavu.

Sjedim na gornjoj terasi Ronilačkog kluba u Kostreni i čekam ga. Opet. I njega opet nema. Ali ovaj put se javio. ”Ej, sorry, malo ću zakasnit, jedva sam se izvukao s posla. Šta kažeš da te pokupim gore na cesti pa se odemo malo provozati, glupo mi je da gubimo vrijeme u nekom kafiću, da moram paziti na svaku sitnicu koju ću reći da me netko ne čuje. Ajde, daj, ipak dolazim samo radi tebe.“

Ovo je bila sažeta verzija.

Pristao sam. Ipak on dolazi samo zbog mene. Ako ništa, ovaj put barem dolazi.

I tek tako, 

… prvi sam put sjeo u električni auto. Električni Smart. I opet završio u šumi. Ovaj put negdje iznad Bakra. Tamo se više nisam vraćao XD.

Tko bi rekao da električni Smart ide off-road? A gle, kad nije tvoj - nije te briga. XD (A ovo sad nije bila moja misao, nego njegova, samo što ju nije rekao na glas. Ne kužiš? Nema veze, skužit ćeš malo kasnije.)

Ovaj put je bio dan. I nije bilo jako hladno. Opet smo krenuli razgovarati, s rukom na mojoj nozi. I jezikom u ustima. A i još nečim. 

Droljo.

Nakon toga sam se tako stvarno i osjećao. A onda me samo iskrcao ispred mog auta i otišao dalje - svojim putem. I tad sam shvatio da me on pokušava pretvoriti (ako već nije) u svoju drolju koja je dostupna kad god mu to zatreba. Ne kad meni zatreba, nego kad njemu zatreba. Da je manipulator koji je izvukao iz mene sve ono na što inače ne bi nikad pristao.

I tada sam rekao NE. Nikad više. I, ne bi vjerovao, to sam i održao. Nisam mu se više javljao i prekinuo sam svaki kontakt s njim. 

Sve do trenutka kad mi nije iskočio na FaceBooku-u pod “people you may know“. 

O da, dragi Fejzbuče, znam ga. Doduše samo da se zove Filip i gdje živi. Dobro, znam i koliko centimetara ima u gaćama i kako mu izgleda vozni park. Ali osim toga - apsolutno ništa.

A onda sam pročitao jedan post: “Zajedno za bolju i sretniju…’ime lokalne zajednice’!“ i ostale svakodnevne medijske manipulacije.

Ispod slike vesele dječice i još nekoliko stričeka u odjelima. I SDP logo u pozadini.

Ček, šta? 

“…glupo mi je da gubimo vrijeme u nekom kafiću, da moram paziti na svaku sitnicu koju ću reći da me netko ne čuje…“

Jel u tvojoj firmi okej biti gej? Jel u tvojoj stranci okej biti gej?

Je li okej biti gej u stranci čija se politika opisuje kao (oh, and I quote) “univerzalna, a vrijednosti općeprihvaćene iz suvremenog svijeta“. Čije su najvažnije odrednice sloboda, jednakopravnost, pravda i solidarnost.

“U SDP-u slobodu, uz jednakost, pravdu i solidarnost, temeljem suživota i demokracije, smatramo polazištem života suvremenog čovjeka.“

Kako možeš pričati nešto tako besramno? Nešto što uopće ne misliš, nešto u što ni sam ne vjeruješ?

I tako sam shvatio da me iskoristio SDPov lokalni šerif. Koji se zalaže za slobodu i jednakopravnost, a ne može otići na dejt na kavu da netko slučajno ne čuje da voli dečke.

Čini se da, u njegovoj firmi (stranci), ipak nije okej biti gej. A u tvojoj?

A što se tiče onog BMW-a, to je auto kojeg sam ja platio. I ti. I svi mi porezni obveznici. Jebem ti mater bezobraznu. “Ako budeš i ti htio voziti nešto ovako, morat ćeš prvo završiti neki ozbiljniji faks. hehe“ 

A i za električni Smart ga isto boli kurac. Ni njega si nije sam kupio.

Dobrodošli u eru ne-nevinosti. Rijetki su oni iskreni, skromni i emocionalno dostupni. Ali najbolje što možeš napraviti je ne odustati. Upotpuniti outfit s novim kožnim rukavicama, izaći na sljedeće izbore i okušati sreću s vozačem Dacie.