Hrđavi Audi i zatvoren stav prema otvorenom dejtanju. Kada je prihvatljivo sjediti na dvije stolice?

Uglavnom volim raditi ujutro.

-No shit, Sherlock! 

Da, fakat! Postoji to neko vrijeme poslije posla kada se možeš posvetiti sebi, svojim hobijima, prijateljima, mačkama, obitelji… I stigneš se zdravije hraniti. Osim ako ne dođeš doma s posla i zaspeš.

U tom slučaju to “vrijeme poslije posla“ kreće tamo negdje oko 8-9 i traje do 2-3 ujutro. I nije čak ni to toliko grozno - ako se ne moraš ponovo sutra ujutro rano probuditi i već sad, u 8 navečer znaš da se nećeš naspavati i da ćeš opet cijeli dan biti umoran i neispavan. (Molim te reci mi da se ovo ne dešava samo meni - za sad još živim u uvjerenju da je tako.)

Zapravo jutarnji tjedan se pretvara u iščekivanje dana (ili dana. Ne, nije tipfeler - pročitaj još jednom ali svjestan da je prvi “dana“ genitiv jednine, a drugi množine.) kada ćeš se naspavati.

Jesi znala da se tipfeler na hrvatskom pravilno kaže zatipak. Zatipak. ZATIPAK!   !!!

Meni se danas ovo omaklo, ali recimo da je moj sleeping habit trenutno uravnotežen, hvala na pitanju.

To iščekivanje kvalitetnog sna iz kojeg ćeš se probuditi kao Trnoružica ili Kraljevna na zrnu graška (zašto mi na pamet padaju samo ženske koje probude zgodni tipovi i još k tome prinčevi…?) ti je otprilike kao iščekivanje poziva na taj famozni drugi dejt. U početku se smješkaš na pomisao o toplom krevetu u kojem možeš ležati dok ti ne dopizdi, a kasnije postaje lagano iritirajuće jer ti je san potreban, a nema ga. U početku ne jedeš od uzbuđenja i smišljaš outfit za idući dejt, a kasnije te krene nervirat činjenica da poziva nema.

Koliko dugo čovjek može izdržati neispavan? Koliko dugo je podnošljivo čekati drugi dejt? U kojem trenutku shvatiš da si u limbu zbog kojeg propuštaš neke druge dejtove na koje si pozvan i da se taj drugi dejt zapravo neće ni dogoditi?

Luka. 

Mogu čak reći - moji prvi pravi leptirići. I nije čudak! To zapravo ne bi trebao biti plus kojeg pišeš u informativku, ali nakon svega… U jednom trenutku kreneš malo preispitivati svoje kriterije.

Drag, pristojan, obrazovan, vrijedan, zgodan. Sa smislom za humor. I to ne samo preko Grindra, nego i uživo. Još jedan plus u informativku!

E, i prvi tip ikad ikad koji mi se, prije prvog dejta, ponudio da dođe po mene. I pokazao interes za to kako ću ja doći na taj naš dejt i ako slučajno nemam prijevoz - on je tu. I to je bio jedan veliki veliki (OMG ne, to još nisam vidio, smiri se!) plus koji je Luka zaradio kod mene. Gej džentlmen.

Koliko seksi može biti gej džentlmen? I sad pazi, uza sve to, Luka ima crtu introverta, voli kompjutere i mobitele i malo je srmažljiv. I to ga čini toliko slatkim jer bez obzira na sve kvalitete koje ima - nije bahat, nije umišljen i totalno je prizemljen. Nije pijetlić.

Znam da sam obećao priču o pijetliću, nisam zaborvio… Još uvijek se znam uhvatiti da ga malo stalkam na Instagramu, pa znam da post ne bi bio dovoljno objektivan :P

Realno, koliko blogpost uopće može biti objektivan? XD

Bit će pijetlić uskoro, do tad - Luka.

Nakon Balkan mafia bossa bio sam ipak malo opezniji, tako da sam se zahvalio Luki na ponudi da me pokupi i na dejt otišao sam, ali da mi to ponovo ponudi definitivno bi pristao. 

Ma dobro, vjerojatno bi se onako sramežljivo pravio kao “Ma joooooj, ne trebaš, nisam ti usput…“ a u sebi bi mislio “Sjedaj u taj auto i dolazi!“, ali da, na kraju bi pristao XD.

I ovaj put nije bilo nikakvih neugodnih susreta treće vrste, samo ugodan, opušten i jako lijepi dejt. Nas dvoje prvo u šetnji, zatim na cugi. Pa onda opet u šetnji. Sramežljiv ja, sramežljiv on, puse nije bilo (opet), ali u toku šetnje su nam se ruke, onako nespretno, dotaknule na rubovima. Možda sam ja to zabrijao, ali osjetio sam njegovu toplinu. I uzbuđenost. I bilo je preslatko vidjeti da je netko u “panici“ od mene jer obično, ljudi dobro sakriju da su uzbuđeni zbog prvog dejta.

Toliko u “panici“ da, kad smo sjeli na cugu, dečko je naručio gin&tonic da se malo dobije i to nakon što sam ja sam sebe uvjerio da ne smijem naručiti ništa alkoholno da se slučajno previše ne razuzdam. I onda mi je moja mineralna bila totalno “lame“ pored gina koji bi i meni u tom trenu dobro sjeo.

E, a ima i još jedna potvrda njegove “panike“. Znaš ono kako ja nikad ne zapamtim kako se netko zove kad se upoznajemo?? Pa, idući dan mi se Luka ispričao jer je zaboravio kako se zovem. I zapravo, moguće je da mi je zaboravio ime jer ga nije uopće zanimalo. Ali zašto bi izašao samnom na dejt ako ga ja nisam zanimao? Ni moje ime?

A moguće da je stvarno bio toliko uzbuđen i koncentriran samo na to da dobro izgovori svoje ime.

Ne brini Luka, ništa ti ne zamjeram. Been there, done that!

Nakon tog trosatnog dejta Luka se činio dosta zadovoljan i čak smo i spomenuli drugi dejt. Dobro, to je to, sad čekam. Bit će nešto, jelda? Ili ako neće - Luka će doći doma i reći “hej, ipak nisi bas moj tip, mislim da se necemo vise druziti“. I to isto mogu razumjeti ako je baš toliko sramežljiv, iako bi mi bilo draže to čuti uživo (ili možda i ne - ne znam).

Ali nije tako bilo. Čuli smo se nakon toga. Idući dan. I dan nakon idućeg dana. I dan nakon tog dana. Kad malo bolje razmislim, Luka i ja se čujemo svaki dan od tog dejta. Nisu to baš neka neprekidna trosatna dopisivanja i izljevi kojekakvih emocija kroz emoji-je, ali čujemo se. I zajebavamo. I upoznajemo.

Ali tog poziva na drugi dejt nema.

Koliko vremena je prihvatljivo čekati drugi dejt? Nakon koliko vremena oni prvotni leptirići krenu nestajati? Nakon koliko vremena uopće izgubiš volju otići na drugi dejt?

I što kada te drugi tip pozove na dejt dok si ti u iščekivanju poziva od onog prvog? Bi li nastavio njegovati svoj ugled “dirty little whore“ ako nastavim izlaziti s drugim dečkima dok čekam da se Luka odluči pozvati na drugi dejt?

Ako malo bolje pogledaš, Luka i ja nismo u vezi. Zanemarimo to koliko se on meni sviđa i koliko fer ja želim biti prema njemu - ja nemam obavezu. Bi li bilo okej izaći s nekim drugim i vidjeti nudi li taj drugi nešto bolje? Ili možda treći?

U drugu ruku, ja sam sebe pitam “Bi li tebe zaboljelo da vidiš Luku vani na dejtu s drugim tipom?“. Bi. I vjerovatno bi mu rekao da nećemo ipak otići na taj drugi dejt. Ali kužim koliko posesivan sad ja ispadam jer ni Luka nema obavezu prema meni.

Traženje savršenog partnera ti je otprilike kao kupnja auta. Moraš obići više autokuća, sjesti u više različitih auta, odraditi test vožnju (da, da test vožnju… ništa bez test vožnje) i tek onda odabrati.

Kao kad HR manager vodi razgovor za posao. I onda nas 5 dođe na razgovor za posao, pa jedan po jedan pokušavamo pokazati i objasniti zašto smo bolji od ostalih četvero. Pa nas (ili njih) onda troje prođe u drugi krug, pa ponavljamo (ponavljaju) to sve ispočetka. I HR manager tek onda odluči koga će zapositi.

Činjenica je da više ne živimo u vremenima kad bi oženio prvu osobu (uglavnom curu) koju si poljubio. I bio s njom do kraja života.

Dobro, očito da ne živimo u tom vremenu, jer onda ja sad ne bi pisao ovaj blog, nego bi podučavao vjeronauk u nekom samostanu (you know what I mean).

Moramo biti svjesni da ljudi uvijek teže boljem. Boljem od mene, boljem od tebe. I ne možemo svakome biti najbolji, isto kao što ni nama nije svatko najbolji. I velika je vjerojatnost da, ako si u sretnoj vezi ili braku, i tvoj je partner bio na nekom dejtu između dva vaša. Možda si i ti bio na tom međudejtu?

Ali nemoj mu zamjeriti. Nemoj sebi zamjeriti. Morao se uvjeriti da si baš ti ta osoba za njega. I zato ste sada skupa (ili niste više) i znate da je to trenutno najbolje što za vas postoji. I bez obzira na taj neki dejt koji se možda desio između vaša dva, on je ipak odabrao tebe, a ne tu drugu osobu s kojom je izašao.

Međutim, kada to radimo, trebamo biti svjesni koje su posljedice ako nas ona prva osoba vidi. Ako ja izađem van s drugim dečkom i Luka me sretne, sigurno će me odjebati prije nego me uopće i pozvao na drugi dejt. I ja ga razmijem. I ja bih njega. Ili sebe. Svejedno.

Zapamti, uvijek obiđi više auto salona. Uvijek sjedni u više auta. Pa čak i u onu Opel Corsu sa strane čija boja ti možda nije najomiljenija ikada, ali bolje se voziti u ispravnoj Corsi čija boja ti nije vatromet, nego u hrđavom Audiju.

A tako je i s vezama. Moramo često pristati na kompromis da bismo bili zadovoljni, jer savršenstvo ne postoji. Ali nije isti kompromis prihvatiti frizuru na frajeru koja nam se ne sviđa i prihvatiti prljavi karakter koji nam je odbojan.

Dozvoli si usporediti. Dozvoli si izaći s tim drugim. Možda se ne slažeš samnom i reći ćeš da sam drolja, ali ja ću si dozvoliti dejt s nekim drugim. 

Neke ljubavne priče jednostavno nisu romani. Neke su samo kartke crtice.

A ja sam još uvijek premlad da bi sjedio doma. U iščekivanju. U limbu.