Naduvani Balkan mafia boss ili Kako prepoznati kada pobjeći glavom bez obzira?

2.9. Drugi rujan. Ili rujna. Kako ti se više sviđa. Još 21 dan do početka jeseni. I kraja ljeta - logično.

Inače nisam neki ljetni tip, a jedna od stvari zbog kojih mogu podnijeti ljeto su ti dugi dani i činjenica da u 8 navečer još uvijek imam osjećaj da je 4 popodne i svaki put kad uzmem mobitel u ruku i vidim da je 8 navečer - iznenadim se na glas "BOŽE, PA JOŠ UVIJEK JE DAN!"

I ne naviknem se na to do kraja ljeta. 

Osim toga, statistički gledano - kraj ljeta predstavlja i kraj sezone dejtanja ako živiš na moru. Nema više turista, nema više sezonaca iz Slavonije, nema čak ni sezonskih Nepalaca koji su došli da nadomjeste nedostatak domaćih radnika. Ostaješ sam sa svojim lokalcima koje si većinom sve upoznao XD. Osim ako ih nisi sve stigao upoznati, onda se pozabaviš s njima :P.

Dani su kraći, noći su duže (što zapravo nije ni toliko loše kad ih imaš s kim provoditi XD), a ljudi na Grindr-u je manje i šanse za upoznavanjem gospodina Savršenog samo padaju.

Manja je vjerojatnost za odlazak na neki dobar i uspješan dejt, ali statistički, i za loš dejt. E sad, nisam siguran je li svaki neuspjeli dejt ujedno i loš dejt, ali smatram da iz svakog lošeg iskustva možemo izvući nešto dobro. Ili se barem možemo praviti pozitivni pa se uvjeriti da smo izvukli nešto pozitivno. 

Mojih neuspjelih dejtova je bilo jako puno. Nakon svakog od njih bi sjedao u auto i umirao od smijeha sam sebi i govorio si "OMG, jel meni ovo fakat trebalo?!"

A mogao sam provesti večer pred daskom za peglanje. I imati speglanu "long length" bijelu poplin košulju za ujutro. Ili pred telkom. Ili na cugi s nekim za koga sam siguran da će biti ugodno društvo.

Nakon svakog takvog dejta dodao bi(h) koju natuknicu na popis "na što nikako ne pristajem kod muškarca" i onda bi mi bilo lakše filtrirati potencijalne dejtove kroz sami chat. Ali što kad se netko čini baš cool preko chata? I zgodan. I normalan. I osjetiš one leptiriće iz prošlog posta. 

A na dejt dođe jedva punoljetni, naduvani, catfish balkan mafia boss. Po struci medicinski tehničar.

WAIT, WHAT?!

Da, to sam i ja pomislio. Ali ajde, da te totalno ne zbunim, započnimo priču ispočetka.

Dakle. Znači. Kako uopće započeti? XD

-"Hejla" - ponedjeljak navečer, chill na balkonu i naravno Grindr. Javlja se on i to bez dick pic-a! Pišem plus u informativku!

-"Hej hej"

-"Sta ima kako si? Kako provodis vecer?" - sasvim okej pitanja za započet neki konkretniji chat

-"Pa nis evo, chill doma. Sta ima kod tebe?"

-"Ma isto nista. Bi da se nademo/vidimo?" 

Jesam li ja jedina osoba koja bi na ovo rekla NE? Mislim daj ono, tko bi se našao s bilo kim nakon 3 poruke?? Dobio si već prvi plusić, sad je ovo bio minus tako da smo na nuli i ajde, neću te blokirat. Imaš pravo na drugu šansu.

Long story short - objašnjavam dečku da mi je to malo rano i da bi(h) volio da prvo malo tipkamo i da se bolje upoznamo, da me uvjeri da nije manijak (Terminal predator preprodavač bubrega) i onda bi rado izašao s njim na dejt jer se čini okej.

I dečko je to stvarno ispoštovao. Nastavili smo tipkati tu večer, a javio se i sutradan. I opet smo tipkali. I razmijenili fotke. Iii... hell yeah, bio je zgodan! Visok. Doduše, za mene je visok svaki onaj tko je viši od mene! =D

Plav, zelene oči, dvije godine malđi od mene (#piletina), probušene uši, zavodnički pogled kroz poluškiljeće oči, mirrorne sunčane naočale, naziru se i neki trbušnjaci ispod majice... Bome, not bad at all!

Larissa me najrađe htjela poslat na taj dejt iste sekunde. Ono, bez razmišljanja. "Ajde daj daj, mlađi dečki ti mogu full imponirat! Vidi kako je zgodan! Osjećat ćeš se kraj njega super poželjno i superiorno - kao što se osjećaju stariji frajeri kad izađu s tobom!"

Da, ja uglavnom dejtam sa starijim muškarcima. Ne s gerijatrijom, ali onak, 2-3 godine starije pa na dalje :P

Little whore, told you... 

I tako - Larissa me uspjela nagovoriti da prihvatim idući poziv na dejt na koji nisam morao predugo čekati. Već nakon par dana, dečko me opet zvao da se vidimo i upoznamo. U 11 i pol navečer. Na parkingu gdje nema nikoga. U mraku.

I naravno da bi se tebi sad upalila lampica i rekla bi sama sebi (OMG NE, ne ideš s neznancima s interneta na dejt u mrak!)

Ali naravno da se meni nije desio taj klik i ja sam otišao. Kad malo bolje razmislim, nisam ni trepnuo - samo sam pristao. Nije mi ni u jednom trenu prošlo kroz glavu da se nalazim s potencijalnim manijakom iz parka, lokalnim dilerom trave koji često koristi poštapalicu "Marihuana nije droga, hehe" ili latnentnim gej mrziteljem gejeva (što zvuči potpuno kontradiktorno i suludo, ali trust me, ima i takvih likova) koji bi me mogao sačekati na tom parkingu s bejzbol palcom i izbiti mi zube. I to ne samo šestice koje se ne vide nego i jedinice zbog kojih, kad pušim (cigaru Gorane, cigaru... you naughty little boy!), cigaretu držim sa strane da slučajno ne bi ostavila onaj odvratni žuti film na jedinici od pomisli na kojeg me hvata jeza.

Dolazim na parking. Parkiram doslovno na sred parkinga i jedina sam osoba u krugu od pola kilometra. (I još uvijek mi se ne pali lampica da je vrijeme da pobjegnem glavom bez obzira.)

Shvaćam da ću dečka morat malo pričekati, možda je zapeo u gužvi, možda ima proljev, možda mu je pukla guma. A možda je u šumi... nevermind, sad je onaj dio kad čekam.

Izađem auta, naslonim se na haubu i zapalim cigaru. Sigurno se pitaš "Pa dobro zašto si izašao iz auta?? Zamisli dođe manijak a ti vani. Pa dok si u autu ti je lakše i brže pobjeći!"

Ne pitaj. Još uvijek se moždane vijuge nisu aktivirale. Aktivirao se samo mali "Cleaning nazi" koji ne dopušta pušenje u autu. I pepeo po sicu. I smrad dima u ispusima klime. I zato sam ja sad na haubi i pušim, a ne u sigurnosti svog autića koji je upaljen i spreman za bijeg. 

Okej, ajmo sad malo skratit ove nepotrebne detalje...

Tako ja pušim, gledam oko sebe, čekam... Već mi je čak postalo i dosadno u jednom trenutku. Odjednom na parking ulazi crni auto. Uopće nemam pojma koji model, nisam zapravo siguran ni je li bio crn, ali svakako je bio jako taman. I auto mi se približava. I ja si mislim "to je on, nema tko drugi biti". 

Auto se približava, maksimalno usporava, ja ga pratim očima. Auto radi puni krug oko mene. 360 stupnjeva. Okej... postaje malo čudno.

Run, baby, run! It's a trap!!!

A ne ne, moji senzori za lokalne manijake iz parka su ostali doma tu večer. 

Nakon tog punog kruga od 360 stupnjeva, auto se udaljava od mene i parkira na skroz drugi dio parkinga. Hmm... Možda to nije on. Ma sigurno to nije on. Možda su se još neka dva geja dogovorila za dejt u isto vrijeme na istom parkingu. Ma to je, 100%.

Otvorim Grindr, idem bacit oko ako se dečko slučajno javio. I u tom trenu dolazi poruka:

"Ej, ja sam ovdje."

-"Jel moguće da si prošao kraj mene i potpuno me izignorirao? hahahahaha" - moj odgovor... Umjesto da sam sebi kažem daj sjedni u taj auto i bježi doma, vidiš da ovo ne sluti na dobro.

-"Ajme pa nisam te uopće skužio." - on odgovara.

I to sad već postaje lagano komedija jer dečko sjedi u autu 50 metara od mene i tipka mi poruke umjesto da izađe iz auta. 

Vrata se otvaraju, dečko izlazi. Hoda prema meni. Zapravo, "hoda" je pogrešan izraz.

Dečko tetura prema meni. I jedva stoji na nogama. Dečko je apparently na nečemu. Dečko pruža ruku i predstavlja se. Ja pružam ruku, od šoka i ovaj put zapamtim samo svoje ime - ako ti slučajno nije jasno o čemu sad pričam, klikni OVDJE i bit će ;).

Nazvat ćemo ga Marko jer sam njegovo pravo ime zaboravio istog momenta kad mi ga je rekao. I moje prvo pitanje je bilo "Jesi dobro?" 

Da, definitivno nije prvo pitanje koje postaviš na prvom dejtu, ali nikad ne reci nikad, ne želiš naljutiti vortex!

Sad već jedno 15 minuta pokušavam smisliti taj opis tog načina govora, ali znaš točno na šta mislim. Sigurno si se bar jednom susreo (nadam se ne na dejtu, nego na putu iz izlaska prema taxiju) s osobom koja je pijana, naduvana, nadrogirana i kojoj nije dobro. Koja jedva stoji na nogama, kojoj pada glava i kojoj se jezik petlja dok pokušava nešto reći.

I još uvijek imam vremena pobjeći glavom bez obzira, ali ne, ja ga pozovem da sjednemo u auto i upoznamo se. Od tog prvotnog šoka nisam ni primjetio da Marko i ne liči baš previše na dečka s fotke. To sam ustanovio kad smo sjeli u auto i upalilo se ono svjetlo unutra. Zapravo, na njemu sam prepoznao samo naušnicu. Plava kosica je čarolijom potamnila, pločice na trbuhu se iza ponoći valjda pretvaraju u pivski trbuščić (Kao Pepeljuga u bundevu. Ili bundeva u miša. Ne sjećam se više.), a kompletna figura privlačnog mladića s dejting aplikacije - utjelovila je sprženog i poprilično nadrogiranog narkomana iz portuna na Žabici za kojeg ti je mama uvijek govorila da, kad ga skužiš, samo prođeš što dalje i nikako ne gledaš.

U mom autu. Na suvozačkom mjestu. 

Okej, sad mi je jasno u šta sam se uvalio i želim plakati. Želim doma. Želim da se pokupi i ode. Po mogućnosti bez da izvadi nož i počini krvoproliće zbog 20 kn koje sam u tom trenutku imao u novčaniku. 

Ja sve plaćam karticom, ne osuđuj me!

Istina da sam nekad "broke" pa mi je i kartica prazna... ali nema veze!!! Don't judge me!!!

Uspjevam se malo pribrati i shvaćam da sam u situaciji iz koje ne mogu pobjeći. Taj dečko sad sjedi kraj mene, u mom autu, na parkingu gdje nema apsolutno nikoga osim nas dvoje i gdje me nitko ne može spasiti. Nitko osim mene samog. Pokažem li strah, možda se aktivira njegova agresija. A možda i ne. Ja to ne znam, ali znam da mi je nelagodno i da se ne osjećam sigurno.

Krenuo je razgovor. Čime se baviš? Što voliš? Što radiš kad ne radiš? Kako se opuštaš? I ostalo...

Ja ti neću dat svoje odgovore na ova pitanja, jer ti i ja tek gradimo svoj odnos i polako ćemo se upoznavati kroz moje blogove :P. Baby steps - that's how I call it!

Marko se ne bavi ničim. Dane provodi u na kavama kod prijateljice ili u udobnosti svog doma gdje puši travu. I ne smatra ju drogom. Ponekad, ali samo ponekad, povuče malo bijelog, ali jako rijetko. (That's what she said...) Ne vidi razlog zašto bi se zaposlio jer on je umjetnik. 

O da, umjetnik.

A kakvom se to umjetnošću Marko bavi? To sam i ja pitao jer me fakat zanimalo. Znam da su glazbenici i glumci obično "high" (#NemamPredrasude), pa možda u slobodno vrijeme svira gitaru. Ili pleše. Ili glumi u nekoj niskobudžetnoj domaćoj sapunici, a ja ga nisam prepoznao u mraku.

-"Umjetnost stvaranja novca." 

Pa okej, ta umjetnost kojom se baviš ti je ujedno i izvor prihoda, okej, ali koja je to umjetnost?

-"A ne ne, nisi me razumio. Umjetnost stvaranja novca. Printanja apoea od 500 i 1000 kn."

Haaa??? Ček šta? Koji kurac?

Okej vrijeme je da ovaj "dejt" iz noćne more privedem kraju. Ali opet i jako sam znatiželjan XD

Ispričao je meni Marko kako se on sa svojom ekipom bavi printanjem lažnih novčanica s kojima kasnije kupuje devize, koje kasnije opet mijenja u kune - u drugoj mjenjačnici.

Iskreno, bilo bi mi draže da to nisam čuo. Jasno je i tebi i meni da, svaki iole ozbiljan kriminalac sigurno neće prepričavati svoja kriminalna djela na prvom dejtu s nekim koga vidi prvi put. A pogotovo ne djela zbog kojih se može završiti u zatvoru na koliko? 50 godina? Zbog krivotvorenja novaca! Ja se nekako duboko u sebi nadam da je Marko samo htio ispasti, na neki potpuno infantilni način, cool i htio me tako nekom pričom zadiviti.

Ali nije me zadivio. Dapače, prestravio me. Zapravo, plaši me i sama činjenica da bi nekad, u budućnosti, Marko ovo mogao pročitati i prepoznati tko je to i napisao. Ali nadat ću se da neće :P.

Sad sam definitvno odlučio da mi je dosta i da ne želim ovo nastaviti, jer Bog zna šta još mogu saznati a što ne želim. 

Skupljam hrabrosti, još uvijek ne 100% siguran da Marko nema nož u džepu na cargo hlačama za koji se cijelo vrijeme drži i kažem mu da sutradan radim ujutro i da bi trebao lagano na spavanje. Marko ima razumijevanja, kaže da mu je bilo baš lijepo na dejtu samnom (moram li reći da ne dijelimo isto mišljenje ili se to podrazumijeva iz dosad spomenutog??), te iz hlača vadi smotani joint i govori "Oh, pa nisam ni pljugu stigao zapalit."

Na moj skamenjeni izraz lica se samo nasmijao, poželio mi laku noć i krenuo prema svom autu.

Hvala ti Marko što si me naučio da više nikad, ali ni pod koju cijenu ne idem na prvi dejt negdje gdje nema svjedoka XD. I da uvijek treba postojati osoba koja će znati gdje sam. I da sam na prvom dejtu. I ako joj se ne javim kroz pola sata - dignut će uzbunu. 

Za tako nešto ja imam Larissu. I hvala ti Larissa. Jer ja znam da bi me ti došla spasiti XD.

Iz svakog neugodnog iskustva naučimo nešto novo. Vjerujem da je Marko shvatio (hmm može li se nešto shvatiti kad si "high, a mozak bye bye"?) da na dejtove nije baš prikladno dolaziti u takvom stanju. A pogotvo ne pred ljude koji nisu iz tog kriminalnog/narkomanskog miljea. Marko! Ja sam u životu dilao samo parking tikete! Nikad u životu nisam vidio drogu! Ne možeš takav doći ispred mene!

A što sam ja shvatio? Ja sam shvatio kolika sam ja zapravo premija. Postao sam svjestan kvaliteta koje mogu ponuditi tom svom potencijalnom gospodinu Savršenom i zahvalan sam Marku na tom dejtu jer, da se on nikada nije desio, ja bih zauvijek mislio da su svi drugi bolji od mene i da nikada neću moći biti dovoljno dobar dečko koji zaslužuje nešto isto tako dobro.

Biti single nekada mi se činilo kao posljedicom toga što me nitko ne želi. Sada shvaćam da je to posljedica toga što dovoljno volim sam sebe. I ne pristajem na bilo koga. A ustvari, najvažnija, izazovnija i uzbudljivija veza je ona koju imaš - sa sobom.