Šopingiranje i šopingholičarsko prigovaranje. Što je garancija dobrosusjedskih odnosa i koliko dugo treba čuvati račun za četkicu za zube?

 Neki dan sam se ulovio u razgovoru na Grindru o skin care-u. Doslovno od “tražiš?” smo nekako došli do “koji niacinamid koristiš?” i “zašto nikad ne treba preskakati SPF?”.

I to čak nije toliko loše jer, da nije bilo njega, nikad ne bih saznao da je cijeli La Roche-Posay na -30% na mojaljekarna.hr i da je The Ordinary stigao u DM. 

Sad ćeš moći napokon zaspati u miru, znam, oženio se - da Bog da.

A kad se malo vratim par mjeseci unatrag, na Grindru sam prvi put čuo koje su sve dobrobiti električne četkice za zube. Dobro, možda ne na Grindru, ali svakako od lika kojeg sam tamo upoznao. 

(…)

Pa ti sad razmisli o tome u kojem smjeru nam je odnos otišao.

XD

Uglavnom, koliko sam uspio shvatiti, postoje dvije vrste električnih četkica - rotirajuće i sonične. Long story short - rotirajuće su za kurac, a sonične su GO TO. U Muelleru imaš sto vrsta. Od onih zlatnih sa bežičnim punjačima i aplikcijom za iPhone koja će te upozoriti da si propustio kvadratni milimetar donje lijeve osmice (whaaat?!) do onih basic white bitch četkica za 40€. 

Mojim zubima još uvijek nije potrebna aplikacija, nego se zadovoljavaju redovitim pregledom kod zubara, tako da sam se ja ipak odlučio za onu jeftiniju varijantu.

“Stop being poor!“

Par mjeseci kasnije, taman par dana prije Valentinova - četkica se pokvarila. Gecrkt. Pokoj joj duši. 

To jutro sam bio full nadrkan jer sam morao oprat zube manualno s električnom četkicom i osjećao sam se totalno glupo. Kao povratak u kameno doba. Ne znam. Bilo je čudno, kao da prvi put u životu perem zube.

I onda sam tu svoju jadnu četkicu odnio u Mueller na reklamaciju. 

“Oh dobro jutro, evo vas sad malo kod mene hehe”

-“Dobar dan, imam rekl…”

-“Joj ja sam baš mislila poslije posla malo kod vas, još uvijek nisam bila od kad ste se prebacili u novu zgradu…”

I tek sam tad skužio da me voditeljica u Muelleru zna iz knjižnice. Super. Znači ništa od drame, suzdrži se! 

Lejm. 

-“Da da, vidimo se onda popodne (fejk smajl, fejk smajl). Nego, ja imam reklamaciju četkice za zube. Prestala je radit. Ono, skroz mrtva.”

-“Imate račun???”

-“Pa i ne baš, mislim tko još čuva račun od četkice za zube hehe” - ja kad se trudim biti simpatičan - “ali sjećam se kad je kupljena pa mi ga možete probat naći.”

I uspjela je. A onda mi je saopćila da ju moraju poslati u Zagreb na vještačenje. Ha? Da da, da utvrde da je fakat pokvarena. Ili da ju nisam ja namjerno pokvario. Mislim kako god okreneš apsurdno, ali whatever.

Kad mi odobre tu reklamaciju, uzimam pare i više se definitivno ne vraćam u Mueller, a do tad sam sebi govorim “kontroliraj se, vidiš da te ovdje znaju” i ipak sam uspio izaći na vrijeme, bez posljedica.

A onda sam se sjetio da ću doći doma i da neću imat s čim oprat zube, pa sam ipak još stao u DM da si kupim običnu četkicu za ovih par dana dok mi Mueller ne rješi reklamaciju. I dok sam razmišljao o tome hoću li Curaprox rozu sa zelenim dlačicama ili ljubičastu sa žutim, pala mi je na pamet još bolja ideja. Zašto da sad kupujem manualnu, ako ću je koristiti samo par dana?? Bolje da si odmah sad kupim novu električnu (istu onu koju sam reklamirao), pa kad mi Mueller odobri reklamaciju, dobit ću keš natrag i biti na nuli??

Briljantna ideja, znam!

Par dana kasnije zvali su me iz Muellera da mi je reklamacija odobrena i da dođem do trgovine.

“Dobar dan, evo naš vještak je utvrdio da je četkica neispravna, tako da ostvarujete pravo na novu  četkicu.”

-“Da, baš neočekivano… hvala, ali neće biti potrebno, ja bih povrat novaca ipak.”

-“Žao mi je, ali mi nemamo opciju povrata novca. Možete dobiti novu četkicu ili eventualno neki napredniji model pa da nadoplatite…”

Aaa?!?! I šta ću ja sad s dvije iste četkice za zube?!

OMG ovo mi stvarno nije trebalo.

Pokupio sam tu novu četkicu i sjeo u auto da malo razmislim.

Pa dobro, neka mi ovo sada bude rezervna četkica za svaki slučaj. Ma koji “svaki slučaj” kad imam opet novu garanciju?? 

Možda da ju nekom poklonim? OMG, zamisli da ti poklonim četkicu za zube. Šta bi pomislio?? Da ti želim reći da kreneš prat zube? XD Definitivno ne.

A da ju prodam? Ajme to mi se fakat neda…

A da možda… ZNAM!

To je to.

Imam ideju!

Uzet ću tu novu četkicu iz Muellera i vratit ju u DM s računom od ove koju sad koristim!

A onda sam se sjetio da više nemam račun ni od nje. #plakanje

Svejedno sam se odlučio malo sramotiti i provjeriti kakvi su u DMu s povratima.

“Dobar dan, ja vraćam četkicu za zube, ali nemam račun…”

-“A zašto vraćate? Nešto nije u redu sa četkicom?”

-“Paaa… Predomislio sam se!”

-“Predomislili ste se oko četkice za zube?”

I tad sam skužio da je ispalo kao da sam se predomislio oko pranja zuba XD. Ali neka, nek mi ga je smjestila.

-“Ma odlučio sam ipak ostati pri običnim četkicama… ipak malo manje zrače i tako…he he”

Ajme ne mogu ti ni opisati kako mi je bilo neugodno. Bio sam crven ko paprika, a na čelu mi je pisalo “NEŠTO MULJAM”. 

Par trenutaka kasnije, teta u DMu mi je vratila keš za četkicu iz Muellera.

Sram je ubrzo zamijenio adrenalin, a osjećao sam se kao Sandra Bullock u Oceanovih 8 kad je opelješila Sephoru, a prodavačica joj je još sve to spakirala u vrećicu! 

Psihopat, XY

Nekoliko dana kasnije, došla mi je poruka na Grindru od profila koji je samo nekoliko metara udaljen.

“Bok susjed!”

-“Kako znaš da smo susjedi?” - morao sam uzvratiti protupitanjem.

Pa valjda zato jer i on vidi da ste “18m away” ?? - ponekad je bolje prvo razmisliti, a tek onda otvorit usta. Ili dotaknut ekran - whatever.

Pitam se samo hoće li ikad doći dan kad ću se prestat sramotit na tom Grindru? XD

Or maybe…?

-“Hehe, pa vidim te svaki dan kad popodne razgovaraš s mačkama u dvorištu, kjut si ;)”

Ajme kako slatko. To mi je prvo malo na pamet.

But then…

“Vidim te svaki dan…” Šta on cijeli dan sjedi na prozoru i špijunira susjede? Tko kad jede, tko se s kim svađa, tko kad priča s mačkama??

Ili cijeli dan sjedi na prozoru i špijunira MENE?

Ovo koliko je “kjut” toliko smrdi na psihopata.

“Pa susjed, kad ti već mene znaš, jel mogu ja sad saznat tko je s druge strane?”

Na što je on odgovorio:

“Hehe, pustit ću te još malo da razmisliš XD”

Da, definitvno psihopat.

Idućih nekoliko dana, svaki put kad bih izašao iz auta i kad bi me mačke dočekale u dvorištu, osvrtao bih se oko sebe da vidim koliko balkona i prozora ima pogled na mene. 

Puno. 

A najgore od svega je to što ja ni ne poznajem većinu susjeda, tako da nisam znao ni na koga bih posumnjao. 

U jednom trenutku sam čuo da je netko fućnuo. Ili zafućkao? Kako se pravilno kaže??

Nije ni bitno. Tad me tek oprala paranoja i počeo sam se luđački okretati oko sebe da vidim tko to mene zajebava.

A onda sam vidio svog susjeda kako fućka svom zlatnom retriveru s kojim također porazgovaram svaki put kad šeću u blizini. Mislim… sa psom porazgovaram, ne sa susjedom. 

Valjda si se do sad uvjerio da sam malo čudan. XD

Tad sam sjeo na prozor i počeo razmišljati o tome kakvi su sve čudaci i stalkeri oko mene. Vidi li me on sada dok ja sjedim na svom prozoru? Ili gleda nekog drugog? Kako izgleda? Što ima na sebi?

Pomisao da gleda nekog drugog - u meni je stvorila neku neobjašnjivu ljubomoru, a pomisao da me netko uhodi je, od zastrašujuće, odjednom postala seksi.

Idućih nekoliko dana, Psihopat se nije javljao, a mene je zanimalo je li našao neku novu zanimaciju ili smo mu moje mačke i ja - samo dosadili? 

A možda je umro? 

Idući dan obukao sam svoju promiskuitetnu trenirku i izašao ispred kuće malo pričat s mačkama. 

Sad se sigurno pitaš kakva je to promiskuitetna trenirka??

Paaa… svjetlo siva i super ultra uska iz 2010ih kad je skinny bio na svom vrhuncu. To je trenirka koju nosiš kad želiš svima pokazati kako si trenirao guzu posljednjih mjeseci u gymu, a ipak si previše sramežljiv za skinny short shorts.

Ili samo kad ideš bacit smeće, pa je bila prva nadohvat ruke.

And just like that,

Susjed se opet javio.

“Jel misliš da stvarno kuže šta im pričaš?“

-“A jel ti misliš da bi sad napokon bilo vrijeme da i ja tebe vidim??“

Long pause, no answer.

(…)

“Pozvao bih te na blind date, ali me malo ipak strah reakcije ako ti se ne svidim hehe!“

I poslao je svoju sliku.

A meni je pao mrak na oči.

Doslovno, prvi susjed preko ceste, prvi kat trokatnice. Lik je oženjen, ima 50+ godina i prije dvije godine mi je ostavio svoj mail na koji sam mu trebao poslati par svojih literarnih radova da ih ocijeni i potencijalno me pogura jer je - NOVINAR.

Ono što tad nisam znao je da bi mi on najrađe pogurao nešto drugo.

Ovo nije bilo nimalo seksi. Iako me generalno pale dad-bod dečki, malo stariji, ovo je bilo way too much. Osim toga - oženjeni muškarci su mi pogrešni isto koliko i veganski hamburger. 

Stari, oćeš tofu i seitan ili govedinu i majonezu??

Razmišljao sam da li da ga ghostam u tom trenutku ili da mu na ljubazan način kažem da ništa od nas. 

Iiii… Kućni odgoj je ipak pobijedio.

“Oh Robi… Pa možda bolje da mi ipak ostanemo na bok-bok.“

-“Kako hoćeš mali… Ali ako poželiš možemo nekad neko piće ili već nešto…;)“

Ne želim ni zamišljati što bi to “već nešto“ bilo, ali definitivno zvuči kao kineska tehnika istiskivanja gnojinih prišteva koju bi vrlo rado preskočio.

Nekoliko dana kasnije, moja prijateljica Antonija poklonila mi je kravu.

Dobro, ne baš pravu “muuu“ kravu koja daje mlijeko, nego tepih od prekrasne crno-bijele kravice koju sam nazvao Milka, ali koga je sad briga za političku korektnost??

Milka je postala najbolja prijateljica mojih mačaka koje stalno na njoj spavaju, a Robi je postao još više fasciniran gledajući mene kako, osim što popodne razgovaram s mačkama, subotom ujutro na balkonu timarim tepih. Mislim, Milku. :)

Suck it, bitch!

I tako sam shvatio da svakog online šarmera - treba uzeti s rezervom. Kao što je račun garancija za električnu četkicu za zube, slika je uvijek garancija sačuvanog digniteta i slobodnog vremena.

Istina, ponekad te uživo neće dočekati ono što si vidio na slici, ali tada s pravom možeš pobjeći. Jer neki ljudi su kao Mueller - ne vraćaju keš i otjeraju te da nastaviš biti stalan kupac u DM-u.

“Meow cat, please meow back!“

XOXO