Loše političare biraju dobri ljudi koji ne izlaze na izbore. Nadam se da ti nisi bio jedan od njih. Laka lova, ljigavi muškarci i teški izbori.

 Ako si jedan od onih sretnika čiji je prošli tjedan imao jedan radni dan manje nego inače - čestitam! HDZ s duhom tvojim!

Osim što mi je srijeda bila neradni dan kojeg sam morao nadoknaditi u subotu, ove godine sam se uspio uhljebiti da radim u izbornom povjerenstvu u jednoj osnovnoj školi u Rijeci, tako da je moj tjedan imao 6 radnih dana. Zbog toga sam ipak malo revoltiran, ali sada sam ipak jedan korak bliže svojoj političkoj karijeri. 

Obećajem da te neću zaboraviti kada zaradim svoju fotelju u Saboru.

XD.

Ali vratimo se mi na početak.

Zadnjih nekoliko tjedana zahuktava se predizborna kampanja na Korzu i s kim god sjedim u Malom cafe-u na kavi, komentiram onaj dnevni boravak koji si je Miletić instalirao posred Korza. Čovjek si je doslovno stavio fotelju u šator. 

Inače mi nikad nije bio drag, ali od kad sam vidio da si je napravio dnevni boravak na Korzu, počeo mi je još više ići na živce. Osim toga, spletom nekih nesretnih okolnosti, u srednjoj školi sam nekoliko puta slušao neka njegova predavanja i napokon stvorio mišljenje o njemu da je… Pa… ljiga. 

A ako si još uvijek ovdje samnom, onda valjda dijelimo isto mišljenje. XD

Možda sam malo ljubomoran jer ja po Korzu samo hodam, a možda zato jer ne ševim Barbaru iz “Ne daj se, Nina“. Realno, ona mi je uvijek bila jedina žena zbog koje bi nekad probao žene, ali onda sam je (upravo sad) izguglao i skužio da je od “Ne daj se, Nina“ prošlo malo previše godina i da Barbara (Kristina Krepela) više baš i nije moj tip.

Tako da upravo imam jedan razlog manje za biti ljubomoran za Marina.

Nekoliko dana kasnije saznao sam da neradnu srijedu (zbog izbora) moram nadoknaditi u subotu i shvatio da je to najgluplja stvar ikad. Mislim, šta da radim na slobodnu srijedu??

I tad mi se javila frendica iz srednje škole. Jedna od rijetkih s kojom još uvijek pričam i pitala me želim li raditi na izborima u srijedu, da mi ona može srediti.

Na kraju krajeva - to ti je 55 eura - nit orao, nit kopao, a ionako nemam nekog pametnijeg posla kojim bi se zabavljao u srijedu.

“Pa može, zašto ne?!“

-“Super, onda molim te sutra prođi do štanda od Mosta na Korzu da nam ostaviš podatke i potpišeš ove neke privole…“

I tad sam stao.

“…do štanda od Mosta??“

Jesam li ja to dobro čuo?

I tad sam morao odvagati. Ispravna politička uvjerenja ili uspješna politička karijera?

Well..

Mislim, nigdje ne piše da ću biti član Mosta. 

Ali ako dođem do njihovog dnevnog boravka u gradu, svi na Korzu će me vidjeti tamo. Sramota.

S druge strane… 55 eura je ipak 55 eura, a uvod u političku karijeru… neprocjenjivo.

Za sve ostalo - tu je MasterCard!

I tako sam se pojavio na Mostovom štandu. Osjećaj je bio kao u javnoj kući. Unutra su me dočekali jako prijateljski nastrojeni, a čak sam imao i tu čast da sjednem na THE kauč. Bilo mi je jedino malo neugodno kada mi je troje ljudi koje poznajem - mahalo s Korza.

Zemljo otvori se. Ali barem sam dobio posao!

Domar, 50+

Moja karijera na izborima započela je dan prije samih izbora. Pozvali su me na sastanak s cijelim odborom na kojem smo se trebali dogovoriti tko će kad raditi, tko će što raditi, sastaviti kutije, pripremiti listiće i odraditi ostale poslove koje jedna zdrava i prosječno inteligentna osoba može sama, a za koje nas je bilo potrebno - ni više ni manje - desetero.

Na taj sastanak sam ja, naravno, zakasnio jer nisam mogao naći parking, a i nikad prije nisam bio u toj školi. 

Dočekala su me zaključana staklena vrata kroz koja sam vidio srednjovječnog muškarca koji sjedi i tipka po mobitelu. Kad mi je otvorio, odmah me ispitao tko sam i šta želim, a kad sam rekao da sam došao na sastanak za izbore - odmjerio me od glave do pete i rekao da slobodno uđem.

Sve bi to čak bilo i normlano, da se u tom trenutku maknuo s vrata. Ali nije. Bio sam prisiljen progurati se između njega i vrata. Osjetio sam njegov dah na licu.

Jezivo.

I onda, kad sam nastavio prema dvorani u kojoj su me svi čekali, osjetio sam njegov pogled na sebi.

Tako nešto još nikad nisam osjetio. Fuj.

Malo kasnije sam saznao da je on školski domar i da me užasno podsjeća na Russela Samsa iz Zaboravljenog slučaja. Iz nekog razloga je domar bio s nama cijelo vrijeme. Kao tipka po mobitelu, ali zapravo pohotno promatra. 

Jednostavno sam osjetio njegov pogled i nije mi bilo svejedno.

Osim domara, ostatak ekipe s izbora (između ostalih) bio je gospodin Ante koji nam je odmah rekao da je on iz HDZa i da će glasati za njih i gospođa Flaviana koja mi je posprdno iskomentirala kašnjenje na sastanak.

“Ja sam zato došla autobusom na vrijeme. hehe“

Napuši se.

Realno, žena se zove Flaviana. Jel možeš bit normalan i zvat se Flaviana?? Jelda da ne??

Uglavnom, iduće jutro sam opet kasnio.

XD.

I na vratima me opet dočekao - domar. Ovaj put se ugrizao za usnu dok mi je otvarao vrata. Stvarno mi nije jasna njegova uloga na tim izborima, osim da širi tu ljigavu energiju po prostoriji.

Skroz lijevo je sjedio gospodin Ante “nek nam bude još gore - samo nek je HDZ“ koji je pregledavao osobne iskaznice. Desno od njega sam bio ja i stavljao crtice na arak papira i brojao koliko ljudi je došlo glasati.

Gospodin Ante je za svakog glasača znao etničku pozadinu koju je diskretno dijelio samnom.

“Popović… taj mora bit Srbin. Namirisao sam ga još od ulaza.“

-“Ma da, trica.“

Nisam se mogao suzdržati. XD

Koliko je bilo ružno, toliko mi je bilo urnebesno smiješno!

Desno do mene je bila teta predsjednica, draga ženskica koja mi je pokazala koje cipele će si naručiti od honorara. Ona je zaokruživala imena na listi birača.

Desno od nje je sjedila još jedna cura mojih godina koja se ljudima pružala glasačke listiće (plahte) i govorila “izvolite!“.

Peta gospođa u smjeni nas je opskrbljivala kavom i keksima, a njen zadatak bio je usmjeravati glasače u koju kutiju trebaju ubaciti listić.

Da sam znao da se ovako lako može zaradit 55 eura, davno bi se ja javio u neku stranku.

XD.

Na izborima, a vjerojatno i u svim državnim službama, svi su nekako lažno ljubazni. Svi si persiraju, svi se jedni drugima obraćaju s “gospođo“ i “gospodine“ i sve nekako odiše mirisom Jugoslavije.

Sva sreća pa je Flaviana bila u suprotnoj smjeni jer mi djeluje kao osoba koja bi nam svima izmislila još neki bespotrebni posao samo zato da nešto radimo.

U jednom trenutku postalo mi je previše dosadno, pa sam otvorio Grindr, a na vrhu mi se pojavio - domar. Glavom i prosijedom bradom.

“imaj sliku, budi normalan“

Tako nešto mu je pisalo u opisu profila. Totalno drugi ‘vibe’ od onog koji odašilje uživo.

I tad mi je došla notifikacija da je “upravo posjetio moj profil“. OMG, ljigavac.

“Gdje je ovdje wc?“ zatrebao mi je predah, a prije nego mi je itko od kolega s izbora odgovorio, domar se već ustao i ponudio da mi pokaže TOČNO gdje je.

“Sad ću ti ja pokazati gdje je, da se ne izgubiš.“

-“Ma stvarno nema potrebe mogu ja…“

A onda se u razgovor uključila ona cura koja je dijelila glasačke listiće, a pritom je i bivša učenica u toj školi:

“Neka ti pokaže, baš je na zeznutom mjestu.“

I više nisam imao izbora. Domar me pratio na wc, a kroz glavu su mi prolazili najluđi scenariji koje možeš zamilsliti. Sva sreća, dok smo hodali prema wc-u, zazvonio mi je mobitel. Zvala me moja prijateljica Larissa da se dogovorimo za kavu.

Odmah sam se zaključao u onu kabinu za kakanje i ispričao joj kakav horor proživljavam na izborima!

Tad sam donio odluku da ovdje više nema odlazaka na wc. 

Do kraja smjene bio sam koncentriran samo na brojanje glasača. Na kraju dana - to mi je bio i posao, ali svako malo mi je kroz glavu prolazio domar.

Provodi li on današnji dan s nama na izborima samo zbog mene? Je li on skužio moj profil na Grindru? Što bi se desilo na putu do wc-a da mi nije zazvonio mobitel? 

Uskoro je došlo vrijeme za prebrojavanje glasova, a domar je i dalje bio prisutan.

“Ti si iz Mosta, tako da ne smiješ brojati njihove glasove“, upozorila me teta predsjednica. Tad me stvarno bilo sram, jer na papiru - ja predstavljam Most i do mozga mi je došla činjenica da sam se - prodao za 55 eura.

A tada me i domar čudno pogledao, svih nas pozdravio i izašao iz škole.

OMG, osim što sam razočarao sam sebe, razočarao sam i domara!

Nekoliko minuta kasnije, njegovog profila više nije bilo na Grindru. U jednu ruku mi je zbog toga laknulo jer mi ga se stvarno nije dalo više gledati, a u drugu ruku - shvatio sam da me on blokirao prije nego što sam ja uspio njega. A činjenica da sam ja predstavnik Mosta - domaru je bila strašnija od mojih misli o tome što bi se moglo desiti na putu do wc-a.

I couldn’t help, but wonder…

Nije li zanimljivo kako su politički izbori slični onima koji se nude na Grindru? Dok sam se vozio prema doma, shvatio sam da zapravo dijele puno toga. Baš kao što političke stranke predstavljaju svoje programe, tako se i muškarci predstavljaju na aplikacijama - u najboljem svjetlu.

I koliko god se trudimo donijeti dobru odluku, uvijek nekako HDZ skupi najviše glasova i sve afere iz prošlog mandata padnu u zaborav.

Srećom, ljubavni izbori ne ograničavaju nas na period od četiri godine, pa od loših kandidata možemo pobjeći glavom bez obzira već iduće jutro ili prije nego što uopće i odemo na dejt.

A što se tiče moje političke karijere - frendici iz srednje sam najavio da na idućim izborima želim biti - predsjednik biračkog odbora!

XOXO