“Oprostite, može jedan test na COVID i hepatitis??” Jesam li preživio najveću dramu 2024. i uvođenje kriznog poreza na - dejtanje?

 Koja je najgluplja stvar koju si ikada čuo na dejtu?

Svaki put kad upoznam nekog (novog) čudaka, shvatim da je onaj prije njega bio - poprilično normalan, a na popisu najčudnijih izjava na dejtu našla se jedna nova, moja osobna pobjednica:

“Ljudi koji nose dioptrijske naočale (ili leće) su psihički poremećeni.”

Šta?

Preračunavam. Preračunavam. Preraču….

Možda bi bilo bolje da se vratimo na početak.

Gradska knjižnica, sredina veljače 2023. - od danas svi zaposlenici imaju ugovorenu policu dodatnog zdravstvenog osiguranja. I taman kad si postao ljubomoran na mene, ja sam ti otkrio da me je šefica mjesecima tjerala da se bezveze naručujem na preglede i pretrage kod specijalista - jer mogu. Tek toliko da iskoristim benefit i da ne budem nezahvalan.

“Odi na bilo što, iskoristi sve! Nije bitno jel potrebno ili nije - samo idi!”

Da, samo zauzimaj termine ljudima kojima su stvarno prijekopotrebni - šta te briga, ionako ne plaćaš ti. 

Ja smatram da je polica dodatnog zdravstvenog najbolji benefit koji ti firma može pružiti. Znati da bilo koji pregled možeš obaviti u privatnoj klinici bez čekanja i to džabe je najbolja sigurnost koju možeš imati.

Nedaj Bože da se nešto desi, ti znaš da imaš tu policu preko koje ćeš uvijek biti u bolnicama u kojima nikad ništa nije problem, u kojima su uvijek svi nasmijani, u čijim wc-ima uvijek ima sapuna i papira, u kojima se uvijek netko javi na telefon i u kojima uvijek svi imaju vremena za tebe.

I tako sam se ja malo naručio kod dermatologa da mi otkrije neku novu kremu za lice od 80€, alergologa da mi otkrije da sam alergičan na trputac i koprivu i ortopeda da mi prepiše potvrdu da  na poslu ipak mogu raditi u udobnim tenisicama.

Kad sam pospremao sve te nalaze u fasciklu u kojoj inače držim sve dokumente, na polici sam našao svoje stare dioptrijske Ray Ban naočale koje odaju onaj 2010’s vibe - crni wayfarer sa šarenim uzorkom s unutarnje strane.

Slatko. Sad je ionako opet u modi retro, možda sam ih mogao opet malo nositi ako bi…

OMG ne!

Zamutilo mi se pred očima od dioptrije. A onda mi je palo na pamet da bi se bilo pametno naručiti kod okulista - kad je već džabe, a retro se ipak ponovo nosi.

Nekoliko dana kasnije, na recepciji u Medicu me dočekala ljubazna sestra koja me (skoro) za ruku odvukla do ordinacije i ponudila kavicom.

Long story short - “Hm, hm, čini mi se da si ipak malo ćorav.”

I ovo je bio dovoljno dobar razlog za - SHOPPING!

Jel netko spomenuo retro Ray Ban s police s dokumentima? Yeah, right…

Onur, 33

Ili možda 34. Ne sjećam se.

Lajk ako se sjećaš Onura i Šeherezade iz prve turske serije na RTL-u! Meni je to bila najdraža turska serija na telki, zbog nje sam, u jednom trenutku, čak poželio biti arhitekt. XD

Uglavnom, lik izgleda doslovno kao Onur, samo ne nosi odijela nego trenerku. I ne samo da izgleda - on priča, hoda, (ne) smije se… sve.  

Ako si gledao seriju - sve ti je jasno, a ako nisi - bar uguglaj 1001 noć RTL.

Znači lik je “desetka”!

Onur je inače iz Zagreba, ali povremeno dolazi u Opatiju poslovno. Sjećam se da mi je pola sata objašnjavao čime se bavi, ali ja i dalje nisam shvatio. 

Na kraju objašnjavanja sam pitao “aha, znači Health&Safety depertment?”

Rekao je “Ne.”

Nakon toga mi se više nije dalo postavljati pitanja. Možda je do mene, a možda samo Onur ne zna da je Health&Safety - zaštita na radu. Whatever.

Uglavnom, završim ja taj pregled, isprobavam sve okvire u Ghetaldusu na Korzu i shvatim da mi je - masna kosa pa mi nijedne naočale ne stoje.

Nevermind, bolje da odem na kavu. I tad mi se javio on.

Nije mi trebalo dugo da se sjetim da smo nas dvoje već tipkali po ljeti, ali da se nikad nismo upoznali. Ovaj put nitko nije previše komplicirao i dogovorili smo se da ću ga pokupiti ispred njegovog apartmana u Opatiji, pa ćemo otići negdje u đir.

Na kraju se ispostavilo da lik uopće nije u Opatiji, nego tamo negdje u brdu iznad Ičića. Po onoj krivudavoj cesti na kojoj obitavaju veprovi, migranti i ostali strani radnici. 

Ahh… kad sam već rekao da ću doći - ne mogu se sad ne pojaviti. 

Mama bi bila jako razočarana. XD

I tako sam izvukao lance za snijeg iz podruma, šal od kašmira (koji nam je poznat iz nekog prethodnog posta) i uputio se na Učku.

Zašto lance, pobogu?!

Joj dobro, nisam uzeo lance, ali ovako bolje zvuči.

Mislim realno, šta bi ja napravio i da mi stvarno zatrebaju lanci? Ajde, smiri se.

Jedva sam stigao do tamo. 

Onur je došao, i odvezli smo se za obližnji vidikovac da malo pričamo.

“A šta ćemo sad negdje u kafić kad se ne možemo ni opustiti, ni normalno pričat nego se moramo praviti kao da se znamo. Bolje ovako, sjedimo, pričamo i sve prirodno.”

Da, totalno mi je prirodno sjediti s nepoznatim tipom u autu i pričat o životu… al okej. Ionako mi se neda opet prolazit tu cestu.

Nekoliko minuta kasnije, razgovor je postao baš jako ugodan, malo smo se smijeli, razgovarali o tome tko što (ne) voli kod muškaraca, čime se tko bavi, tko što voli.

Onda je meni postalo malo hladno, pa mi je Onur grijao ruke. Taj lik ima konstantno tople ruke. Baš ono vrele.

Nakon grijanja ruku me malo zagrlio, pa mi prelazio s prstima po licu, pa po ustima… a onda smo se malo ljubili. I mazili.

U nekom trenutku je postalo malo više intense i krenuli smo s čupanjem za kosu, pljuvanjem u usta i… tako svašta nešto.

Wow.

Bilo je baš wow.

Ne znam je li mi to sve bilo tako uzbudljivo zato jer je stvarno bilo seksi ili zato jer mi je samo razbilo monotoniju radnog tjedna. 

Na kraju dana - nije ni bitno. Bilo je hot.

Uskoro smo pogledali na sat i skužili da smo proveli 3 i pol sata skupa, a činilo se kao 10 minuta. Još jednom smo se poljubili, dogovorili da se moramo opet vidjeti, pozdravili i otišli doma.

Kad sam stigao doma razmijenili smo još par poruka i išli spavati. 

Kad bi mogao opisati savršeni prvi dejt - to bi definitvno bio ovaj.

Idući dan je bilo otriježnjenje.

Whatsapp

Onur: photo message

Whatsapp

Onur: “fasovo sam herpes”

Ha??

Poslao mi je sliku na kojoj ima veliki crveni herpes nasred gornje usne.

OMG, ja nisam nikad imao herpes. Šta ako mi ga je sinoć prenio? Jel herpes zarazan i dok još ne izbije van? Za koliko će se meni pojaviti? OMG, šta ako lik ima još neku bolest koju mi je sinoć mogao prenijeti?

Oke, desetka je, ali ima herpes.

Ne mogu vjerovati kako sam mogao biti tako naivno opušten i prepustiti se ljubakanju s potpunim strancem kojeg nisam ni malo upoznao, koji se vjerojatno tako nalazi i žvaljaka s dečkima u koji god grad dođe.

Kako se uopće zaštiti od herpesa?? Pa ne postoji neki oralni kondom kojeg možeš staviti na usta. 

Taj dan sam proživljavao pakao.

Cijeli dan sam se gledao u ogledalo i tražio točkice, mjehuriće i bilo kakve promjene na usnama. Cijeli dan sam guglao spolno prenosive bolesti. Šta ako…?

“To ti je porez na dejtanje” - zajebavala me Larissa.

A onda sam se naručio na diskretno testiranje na “STD 4 - osnovni panel spolnih bolesti”.

Naravno da mi polica dodatnog zdravstvenog ne pokriva taj pregled, ali nije bilo ni bitno.

Idući dan sam se popiškio u čašicu, odnio je u grad na testiranje i to veselje iskeširao 90€.

I mean… better safe then sorry.

Iduća dva dana proživljavao sam dramu svog života. Zabrijao sam najgoru moguću briju koju možeš zamisliti. Imam hepres. Možda i hepatitis. Možda i sidu. I sve to zbog nekog random lika s Grindra.

Hmm, desetka je, ali ima herpes iiii... vrlo vjerojatno još pokoju bolest.

Mislim, svi smo mi svjesni opasnosti, ali uvijek nekako misliš… pa dobro, to se dešava drugima… sve dok se to ne desi - tebi.

A kad sam skužio koliko mi auto smrdi po dimu cigareta - došlo mi je da ga pošaljem na kemijsko čišćenje. Šta je meni ovaj dejt trebao? Ne smijem si više dozvoljavati ovakve stvari. 

Nakon dva dana - dobio sam nalaz.

Negativan.

Negativan.

Negativan.

Negativan.

Dobro je. Spašen sam. Ovaj put sam imao više sreće nego pameti.

I tad me Onur ponovo zvao da se vidimo. Tad sam se sam sa sobom dogovorio da nema ljubljenja, pijenja iz iste boce, niti pušenja u autu.

Ni cigareta, ni ničeg drugog što bi ti moglo pasti na pamet.

Dok mu ne prođe herpes, dok se bolje ne upoznamo, dok se ne uvjerim da dečko drži do sebe, svog zdravlja i da nije promiskuitetan.

Kad smo se vidjeli, njegov herpes je i dalje bio velik. Crven. Upaljen. Skoro sam mogao vidjeti male virusiće kako mu skaču po usnama dok govori.

Jednom rječju - gnjusno.

Kad smo se vidjeli, Onur je bio neugodno iznenađen granicama koje sam postavio.

“Znači ništa od ljubljenja danas?”

-“Nope. A neće biti ni pušenja u autu danas jer mi je prošli put užasno smrdio. Još uvijek smrdi.”

-“Ma šta smrdi? Pa miriši ti auto?!”

-“Tebi možda ne smrdi, ali meni je pozlilo neki dan kad sam išao na posao.”

A onda je odnos zahladio.

Šutnja.

Dosada.

Bilo je baš neugodna tišina, pa sam počeo malo postavljati pitanja, otkrivati što Onur voli, što ga zanima, čime se bavi kad ne radi.

“Mene ti to ništa ne zanima. Ja odem na posao, dođem doma i onda chill pred TVom.”

-“A neki fitness? Slikanje? Kiparstvo? Nešto? Bilo što?”

-“Gym ne podnosim. Ne volim provodit vrijeme među ružnim nabildanim muškarcima, niti volim gledat debele babe na grupnim treninzima koje pokušavaju skinut kile dok potajno jedu masne bureke kad ih nitko ne gleda. A u umjetnost ti ne vjerujem. Ni umjetnost, ni znanost. Zapravo, svi ti ljudi koji nose naočale, imaju dioptriju i nešto novo izmišljaju - oni su svi poremećeni. Ne možeš bit zdrav, normalan i nosit naočale. To ne ide skupa.”

Desetka je, ali je i kliconoša s naznakama narcisoidnog poremećaja i… definitvno više nije desetka.

 A onda sam se zapitao - šta ja radim s ovim likom još uvijek? Gdje me takvi samo nađu?

Uskoro smo se pozdravili.

Svatko je otišao na svoju stranu.

Prije spavanja Onur mi se javio na Whatsapp i razmijenili smo još par poruka. Nekako smo došli na temu moje profilne na Whatsappu koju je morao prokomentirati:

“Imaš i boljih slika” - prokomentira on. Nakon toga se više nismo čuli.

*Upravo zamišljam sve koji imaju moj broj kako se prebacuju na Whatsapp da vide tu profilnu XD.

Kad sam shvatio da je “desetka” zapravo tek jedva prolazna “dvojčica”, morao sam se razveseliti malo konkretnijim shoppingom od obilaženja optika po Rijeci. I tako sam se zaletio u Noventa di Piave designer outlet blizu Venecije.

Meka ciganske mode, modni vremeplov zaključan u 90ima, spoj upitnih uzoraka i stilova. Zapravo je bolje nego kino!

A kad se zasitiš komedije zvane “dizajnerska odjeća”, shopping možeš obaviti u L’Occitane-u ili Rituals-u u kojima je sve na 60%!

I taman kad sam pomislio da je to sve, našao sam outlet s “no name” naočalama. 

And just like that,

Kupio sam si naočale u outletu, bez potpisa, bez imena, i morao sam se zapitati - je li dobar stil stvar dizajnerskih okvira ili osobnih stavova? Izlazi li pravi muškarac iz tih okvira ili njegova privlačnost proizlazi iz pozitive koju odašilje, stavova koje nosi i higijene do koje drži?

Uvijek razmisli kome guraš jezik u usta, čije prstiće lickaš dok se onako nespretno mazite u autu i naravno, koje naočale najbolje pašu tvom obliku lica. A onda kad pomisliš da je to - stvarno to - još jednom baci oko za mogućim herpesima na usnama ili virusnim bradavicama na prstima. 

A ako je lik stvarno desetka i ima (samo) herpes - ipak kupi Yves Saint Laurent okvire i svejedno zaboravi na njega, zaslužuješ puno bolje. Sa skupim će ti okvirima ipak biti lakše ne misliti na njega.

  

XOXO