Ksenofobi i superbrze jurilice. Primate American?!

 Hey boys! Pozdrav svima koji me čitaju, osim barbi s Grindra koji je malo pogrešno shvatio moj prošli post. XD

A osim toga, sretno Tijelovo i produženi vikend svima koji slave (s malim zakašnjenjem). I neradna nedjelja, of course.

Od idućeg mjeseca kreće ona neka deluzija hrvatske Vlade sa 16 radnih nedjelja za sve one (ne)sretnike koji rade u dućanima. 

Ovo još nisam rekao na glas, ali ne mogu šutiti više. Dobro, koji kurac je s tim nedjeljama? Zašto je toliko kontroverzan rad nedjeljom, a istovremeno se rad praznikom uopće niti ne pokušava regulirati?

Pa nedjelja je (doslovno) svaki tjedan, a praznika ima par tokom godine. Zar ne bi bilo logičnije prvo ukinuti rad praznikom, pa tek onda, kad vidimo kako to funkcionira - idemo rješavati nedjelju.

A još pogotovo ove fore da dućan sam odabire koju nedjelju će raditi, a koju ne. Zamisli ono subota navečer je i krepa ti televizija. OMG, sutra prvo u Marty u Sancta Domenicu po novu Samsung Smart telku koju ćeš otplaćivati idućih 68 mjeseci i koju si, očigledno, ne možeš priuštiti.

A ne, ne. Ne, prije nego izguglaš da li Marty radi tu nedjelju ili ne. Otprilike kao kad gledaš raspored dežurnih ljekarni u gradu. Onda imaš onu tablicu koju prvo moraš zumirat do kraja i onda škiljit da uopće možeš pročitat datum koji te zanima, a onda povuć prstom po ekranu da vidiš ime ljekarne koja je dežurna. E, ali onda si fulao red. I više ne znaš kako se zoveš. 

Gasi internet, bacaj mobitel, s kurom antiobiotika ipak krećeš sutra - u ponedjeljak.

Oće sad to tako funkcionirati i nedjeljom kad želiš ići u šoping? Imat ćemo raspored dežurnih šoping centara? Prva nedjela  u mjesecu ZTC, a druga Tower? Treća Marty? 

A što je s prehranom? A ništa, subotom kupujte raženi kruh i režite ga na tanje fete da ne morate u nedjelju ujutro po kruh. Ili jednostavno izbacite kruh, on ionako deblja!

A pazi sad situaciju: Gospođa Vesna je prodavačica u Plodinama u ZTC-u, a gospodin Miljenko, njen suprug, radi kao zaštitar u Tower-u.

Ajme kako lijepo, sad će barem nedjelju moći provesti skupa. Dobro, možda ne baš svaku, ali skoro svaku!

A ne, neće. Neće, jer Vesna radi onu nedjelju kad je Miljenko slobodan, a Miljenko radi kad je Vesna slobodna.

Ali zato imaju više vremena za šaranje nedjeljom! - XD, just kiddin’.

Iskreno ne pamtim neku odluku naše Vlade na koju sam izreagirao s “Ajme, ovo je fakat super šta su odlučili“, ja uglavnom budem: ”Dobro, koji kurac?“. I dalje mi nije jasno gdje su, u cijeloj ovoj priči, praznici? U kojem trenutku je nedjelja postala bitnija od praznika? Zašto se rad praznikom jednostavno - ne ukine? Pa da onda Vesna i Miljenko mogu računati da će sigurno, milion posto, oboje biti slobodni na Dan Antifašističke borbe. I na Velu Gospu.

A pogotovo Praznik rada, Prvi maj. Koji idiot je ikad ikome dopustio da radi na Praznik rada?

Možda ja griješim, možda imam iskrivljenu sliku praznika i nedjelja - lako je moguće. Uvijek se sjetim svoje iskrivljene slike gyma, pa kad vidim kako ga sada doživljavam - sam se sebi smijem. Ispravi me!

A kad smo već kod iskrivljenih slika i ostalih apsurda koji nas okružuju…

Boran, 29

Taman kad sam pomislio da mi već fale neki strani dečki i da sam se zapetljao u kolotečinu dejtanja kršnih Hrvata, uletio je on i podsjetio me na to da sam ipak Mr. Worldwide.

Da, Slovenac. Iskreno, ne sjećam se točno kako se zove, maloprije sam guglao “tipična slovenska imena“.

Bilo je to prije (otprilike) dva mjeseca - na Uskrs. Na neradni praznik. :D

Tada mi se javio Boran. Jako simpatičan dečko s kojim sam kliknuo nakon prve dvije poruke i s kojim sam započeo jako ugodno tipkanje. Malo zezanja, malo upoznavanja - tko što voli, tko se čime bavi i tako to…

On je inače Slovenac, ali bio je u Rijeci za Uskrs - kod bake. Kjut AF.

I nekoliko zanimljivih Grindr chat tema kasnije, Boran me pozvao da se upoznamo i vidimo. Popijemo kavu, prošećemo i tako to. Ali ipak je bio Uskrs i one obiteljske obaveze su bile malo bitnije. (Trebao sam i ja obići svoju baku.)

A obzirom na to da je on već tu večer išao doma, ja sam ga pozvao na kavu i kolače drugi put kad dođe u Rijeku.

Znaš ono kad sretneš nekog staaarog poznanika u gradu i onda si budete kao “Eeeeeeeeeej, pa šta ima, kako si??? Moramo obavezno jedan dan na kavu?!“ I što je onaj “eeeeeeej“ duži - to je manja vjerojatnost da ikad zapravo odete na tu kavu.

E, pa tako je otprilike bilo i s tom kavom i kolačima. Nakon što smo se kao “dogovorili“, Boran je pao - u apsolutni zaborav. Crna rupa. Nema ga.

U međuvremenu sam ja nekoliko puta uzeo predah od ove Grindr avanture, pa sam brisao aplikaciju, pa sam se opet vraćao, izašao na more nekih random dejtova i - zaboravio da sam ikad ikome ponudio odlazak na kavu i kolače.

Dva mjeseca kasnije, nakon ručka, u horizontali na novom Ikea kauču, dolazi mi poruka od nekog random tipa: “Ako još uvijek vrijedi poziv na kavu i kolače - ja bi sada :P“

Ha?

Tko si ti i što želiš od mene?

Naravno da tako ne razgovaramo s nepoznatima Marine, moramo biti pristojni. 

“Hej, hej, pa evo nažalost nemam neke starije poruke, ali ako sam ikad pozvao na kavu i kolače, bio bi red da i izvedem :P“

Ne znajuću uopće tko je s druge strane i ne sjećajući se da sam ikad ikoga na Grindru zvao na kavu i kolače.

I tako, malo po malo, Boran me podsjetio na naše Uskršnje tipkanje i tiramisu na kojeg nikada nismo otišli. Hmm, ležim doma na kauču i ne radim ništa, a mogu upoznat zanimljivog tipa s kojim sam (očito) ugodno tipkao pred dva mjeseca. Well… Koja košulja mi najbolje paše na nove Vejice??

“Pa možemo se naći ako želiš, samo moraš malo pričelati da se ja spremim haha“

-“Evo ti reci gdje da dođem i ja te pokupim.“ - a znamo svi što ja mislim o tome da netko mene pokupi.

-“Pa evo pričekaj pola sata da se ja spremim, pa ćemo se naći negdje ili mogu ja tebe pokupiti pa odemo na te kolače.“

-“Ja sam tu na Rujevici u Intersparu, oćeš da te tu pričekam?“

-“Pa odi bolje u ZTC, jer ti Interspar naplaćuje parking, pa te ja pokupim tamo.“

…

Nisam ni oprao zube, ni presvukao košulju, a iduća poruka je već stigla.

“Ej, meni se baš neda sjedit u autu i čekati, jel mogu ja doći negdje bliže tebi, pa se nađemo na pola puta?“

-“Pa može i tako, ako ti se da, dođi do Decathlona pa se nađemo tamo na prakingu.“

I onda sam krenuo natrag u odabir savršenog first date outfita. Pa odmah u auto i krenuo prema tom parkingu.

Kad sam krenuo, otvorio sam opet Grindr da javim da dolazim za par minuta i da provjerim je li on već stigao, a onda sam samo stao sa strane i po prvi put ikad, zapalio (hm, zagrijao) cigaru u autu.

“Ne mogu vjerovat da me ovako vozaš bezveze, sad u ZTC, sad u Decathlon - ko idiota! Malo na jednu stranu, pa malo na drugu. Sad sam jako živčan i mislim da ćemo se vidjet jako kratko jer me ovo sad jako iznerviralo.“

Ček, ček, koji kurac??

Kako ti to razgovaraš samnom? Ja tebe vozam? Jel ti se ijedan tip s Grindra ikad ustao, spremio  da bi otišao s tobom na kavu točno tad kad tebi odgovara jer ti možeš baš samo tada?? Jesam li ja i u jednoj poruci tebi ikada napisao bilo što bezobrazno?

Sva sam mu ta pitanja postavio dok sam (doslovno) gutao dim i razmišljao o tome s kakvim psihopatom sam skoro otišao na dejt. 

“Joj dobro, možda sam malo pretjerao, ali stvarno si me vozao - sad dolje, pa sad ipak gore - ajde dođi pa da se makar upoznamo.“

-“Da ja sad nakon ovog svega dođem? Jesi ti normalan? Pa mi se još nismo ni upoznali uživo, a već smo se posvađali. Kakvog smisla uopće ima da ja sad dođem?“

-“haha, a baš zato, ovo mi se sad čini skroz slatko XD“

Psihopat. Jedan kroz jedan. Ali ja sam se onda sjetio tebe (da, da, baš tebe), i pomislio - živu glavu ću sigurno izvući iz ovog, a ono što još mogu je - blog post!

And just like that…

ponovo sam okrenuo ključ, upalio auto i došao na parking od Decathlona.

A onda je kraj mene parkirao Porsche. 911 Carrera. U kristalno čistoj perla bijeloj boji. 

Nije bitno da li se itko od nas pali na takve bijesne aute, ali za takvim će se svatko od nas okrenuti. E tako sam i ja.

I onda mi je vozač Carrere mahnuo. A na Grindr mi je stigla poruka “Hej :)“.

Jel ovo realno?

Nekoliko sekundi kasnije, Boran mi je pokucao na prozor i pitao ako smije ući kod mene. I tad smo si prvi put pružili ruku. I tad sam shvatio da - da sam bio manje oprezan, sad bi se vjerojatno vozio u Carreri 911.

Ali nisam.

“Baš ti je seksi ovaj autić.“ 

Vjerojatno si pomislio da sam ja to Boranu rekao da bi malo razbio tu prvotnu napetost koja je prisutna na svakom prvom dejtu, ali NE! To je on meni rekao! XD

Sad još uvijek nisam siguran jel to trebala biti neka provokacija, ili je to dečko stvarno mislio, ali ja sam se samo nasmijao i odgovorio “Daaa, skoro kao tvoj. Ali samo SKORO XD.“

I onda smo krenuli prema kavi i kolačima. 

Kad nije u Porscheu i kad ne nosi Balmain T-shirt, Boran je skroz normalan tip. Dobro, i kad ne pokuša platiti kavu u Rijeci sa metalnim platinastim Amexom. Da i to postoji, tko bi rekao.

Inače se bavi programiranjem, jako voli fotografiju i uređivanje slika, otkrio mi je par super aplikacija i obožava serije na Netflixu.

Očito je da dolazimo iz dva dijametralno suprotna svijeta. Rekao bih da ja živim neki prosječan život. Ne oskudjevam ni sa čim, ali nemam ni platinaste kartice. Ne vozim se u super jurilicama i ne ljetujem na Maldivima. 

Nikad se nisam niti približio tom Boranovom svijetu. Nisam nikad ni pomislio da bi mogao upoznati nekog takvog - ne zato jer su takvi bolji od mene, nego zato jer su jednostavno - negdje daleko od mene. 

Ali Boran mi je bio primjer osobe koja je prizemljena i jednostavna. Koja živi tu negdje u susjedstvu, ima neke slične interese kao i ja, ne uzdiže se stvarima koje posjeduje, niti se postavlja nadmeno zbog njih.

I tako sam shvatio da jako često imamo potpuno pogrešnu predodžbu o stvarima koje su nam strane. I to se zove “biti ksenofob“. Bojati se nepoznatog. Strahovati od nečega čemu nismo nikada ni dali šansu.

Do kolača nažalost nismo došli jer je taj kafić, u kojeg sam ga odveo, ukinuo kolače, iako su ih imali do nedavno. I bili su jako jako dobri.

Zato smo se dogovorili da je idući put definitivno “cakes date“.

Od tog dejta se još nismo ni vidjeli, ni čuli. Ni traga ni glasa. Ali tko zna, možda se Boran opet javi kada zaluta kod bake u Rijeku.

A možda i ne. To ćemo tek vidjeti.

Zato te molim da idući put, kad pomisliš da je nešto - što nikad nisi probao - strašno i odvratno, daš šansu. Ne budi ksenofob kad ti netko ponudi zobeno mlijeko u kavi ili kupanje u moru bez kupaćeg.

Probaj pa vidi, možda ti se svidi!

Ako ti se ne svidi, uvijek možeš navući kupaći kad izađeš iz mora.

P.S.

Kad si već došao skroz do tu, ostani samnom još malo!

.

.

.

.

… još mrvicuuu!!

Vjerojatno si primjetio moj poziv da se pretplatiš na newsletter Lost In Love bloga kako bi na vrijeme saznao kad izbacim neki novi post.

Puno bi mi značilo kad bi me podržao na taj način i ostavio svoj mail!

The “jour“ is “bon“ and so are “toi“.

XOXO