Ako još uvijek pušiš obične cigarete - mislim da je krajnje vrijeme da prestaneš. Kako sam proslavio svoj veliki 23. rođendan i što sam shvatio u proteklih mjesec dana?

 Hej bok!

Ovih dana u moj Grindr DM uletio mi je jedan jako nestrpljivi čitatelj i odliučio sam njegove riječi podijeliti sa svima ovdje.

Dakle, bio bi red da ti se sad ispričam jer sam bio offline malo duže nego inače, ali nisam baš raspoložen za isprike.

A on me sad sigurno pogledao kao Malu Nevjestu kad prosipa rižu. KAKO TI TO MISLIŠ NISI RASPOLOŽEN?

Mislim da se ljudi generalno previše ispričavaju za glupe stvari i prave fini u situacijama kada je najjednostavnije samo preokrenut očima i reć “odjebi“. 

A jedan “odjebi“ na dan - tjera doktora iz kuće van. 

…

Jedan od proteklih vikenda mi je bio rođendan. Ne mogu ti baš reći kada točno (jer sam HeštegTajanstven), ali ako budeš dovoljno jako htio saznati kada je točno bio, mislim da ćeš moći nakon ovog posta.

Kako bi bilo najlogičnije dočekati i proslaviti svoj vlastiti rođendan?

Hmm, pa većina ljudi bi vjerovatno rekla “pa izađeš van, logično!“. Ona jedna Ksenija koju svi znamo bi rekla “ja svoj rođendan dočekam sama u miru svoga doma, uz topli čaj od cvijeta kaktusa, moringe i ginsenga i Hegelovo štivo koje uopće ne smatram teškim“. - Lame as fuck.

Mislim da je i Ksenija sad čula kako sam zakolutao očima.

Neka tamo Anita će ti reći da ona svoj rođendan dočekuje isključivo s Alenom - svojim dečkom i da joj nitko drugi tada nije bitan. Još malo “lejmanja“. I kolutanja očima.

Mislim, nije da džadžam, ali kao… Možda mrvicu ipak džadžam. 

Šta da ti kažem, nobody’s perfect.

Ja sam svoj rođendan dočekao na dejtu. S tipom kojeg vidim prvi put u životu. U njegovom stanu.

Kao što rekoh - nobody’s perfect. Ali vratimo se mi na početak te priče.

Danijel, 32

Svake godine imam neki običaj sam sebe obuzdati da spominjem svoj rođendan ikome barem mjesec dana prije tog dana, samo da vidim tko će se sjetiti i čestitati mi. A onima koji se ne sjete - njima to trljam na nos do idućeg rođendana. Možda malo opsesivno i manično, ali boli me kurac.

U tom periodu uglavnom živim u uvjerenju da me se nitko neće sjetiti i nikad ništa ne organiziram nego planiram sjediti u krevetu i plakati u tišini jer nemam prijatelje - ali oni me uvijek nekako spriječe u tom naumu.

I tako sam se ove godine, pošto mi je rođendan pao u nedjelju, već dogovorio s Larissom da se družimo popodne, prije toga ručak s family, a u subotu fitness i dejt s Dinom - onim tipom koji je proveo cijeli dejt na mobitelu i poklonio mi bijelog plišanog medvjedića kojeg, btw, još uvijek vozim u autu. 

Jesam već spomenuo da mi se opet javio?

Vjerovatno sam zaboravio. A isto tako sam zaboravio i da mi je rođendan tu večer kad sam s njim dogovorio dejt, ali kako smo se već bili dogovorili - bilo mi je glupo otkazat. Šta da mu kažem? “Ej, znaš, ja sam se sjetio da mi je tu večer rođendan, a ti ipak nisi toliko bitan da ga dočekam s tobom pa se ipak nećemo vidjeti.“

To bi bilo malo šupski.

Uglavnom, subota i doček mog rođendana (ovo sad već polako zvuči kao doček Nove godine) bili su rezervirani za Dinu. 

Međutim, kako je dan prolazio, Dino se nije javljao. I tako je već bilo 8 navečer, a mene je već lagano prošla volja za bilo čim. 

I onda sam se otuširao, skinuo u pidžamu (dobro, u bokserice i t-shirt, ali ljepše zvuči pidžama) i upalio Netflix. Ah, nije ni to tako strašno. Barem ću ujutro biti “rise and shine“ i spreman za onu svoju happy family na ručku.

“Hej, hej, ja tek sad dolazim u Rijeku, pa se možemo sad vidjeti ako hoćeš.“

-“Hej, ma znaš šta, ja sam ti već u krevetu i stvarno mi se neda nigdje - drugi put ćemo.“

-“A okej, čujemo se.“

Nakon nekih pola sata mi je prošlo kroz glavu da je dečko večeras možda došao u Rijeku samo zbog mene. I sad sam ga ja tako hladnokrvno otkantao. OMG, idem mu se javit, ispričat, ustat iz kreveta i naći se s njim!

-“Ej, oprosti, sad mi je palo na pamet da si ti dolazio u Rijeku samo zbog mene. Ajde ako si još od volje - sad ću se ja spremiti pa se nađemo.“

-“Ma ne brini, ionako bi došao u nedjelju bez obzira. Ali ako si ipak malo 😈😈 - dođi da se poigramo.“

Kako molim?

-“Mislim da ćemo se ipak čut neki drugi dan, laku noć.“

😈😈 Really bitch?

I onda sam se samo nasekirao i otvorio Grindr da vidim malo šta rade ovi najpoželjniji riječki neženje na testosteronom najbogatijoj online platformi u gradu.

I tu se javio Danijel. Tip s kojim sam se dopisivao nekad davno davno prije i koji je otkazao dejt samnom zbog odlaska u špežu.

ŠPEŽU. NABAVKU. ŠPECERAJ. Ili već koje narječje.

Mislim da se ovo samo meni može desit. Al okej.

Poruka jedna, druga, treća i… “Oćeš doć kod mene na film?“

Imam li šta pametnije za radit doma? Pa i ne baš.

And just like that…

… navukao sam najuže crne traperice koje posjedujem, bijelu hoodicu i došao kod njega. Na film i doček svog rođendana.

Tamo negdje na Krnjevu ili Turniću, na petom katu socijalistički građenog nebodera. Ding-dong.

A onda mi je otvorio vrata Danijel. U donjem dijelu trenirke i crnom tank-topu. I odveo me u zamračeni dnevni boravak u kojem je televizija bila jedini izvor svjetla.

Znaš onaj miris ustajalog men’s cave-a? Neproluftani miris znoja i ostataka sperme na nekoj maramici bačenoj iza razvučenog kauča koji služi kao krevet?

E taj miris.

On je legao na taj kauč i ponudio mi da sjednem kraj njega.

Cringe as fuck.

“Oćeš nešto popit?“

-“Pa može čaša vode.“

Možda je bilo bolje da sam ostao doma.

Sad, iz ove perspetive gledam na tu situaciju kao na neku tešku skrivenu kameru koja je pošla po zlu.

Što očekuje neki random tip na Grindru u subotu u 11 navečer kad pozove doma nekog potpunog neznanca u zamračeni stan u kojem je drkao cijeli taj dan?

A što mu je došlo na vrata?

Što sam ja očekivao u subotu u 11 navečer kad me doma pozvao potpuni stranac k sebi doma na film? Dobro da nije rekao “Netflix and chill“.

Da li da se sad izrazim “zamisli komediju u kojoj…“ ili “zamisli triler u kojem…“ dolazim ja sav veseo, čistih misli upoznat nekog novog zanimljvog tipa i gledat film, a taj isti tip očekuje nekog random dečka za bacit pod jaja i zaboravit ga do jutra.

Još uvijek nisam odlučio je li ovo scenarij za komediju ili triler.

A onda smo, uz čašu vode, krenuli razgovarati o Iqosu i Glo-u. OMG, može li postati još više cringe nego što je???

Say no more.

Može, naravno da može. 

U jednom trenutku smo došli na razgovor o tome što radiš, čime se baviš, i tu se Danijel pohvalio da radi kao voditelj odjela prodaje u jednom supermarketu. A ja sam se onda sjetio da je, pred par godina, moja prijateljica Larissa radila u tom istom supermarketu i to sam, naravno, jako uzbuđenim tonom i spomenuo!

“Ma daj, a kako se zove ta tvoja prijateljica?“

-“Larissa!“

Toliko izbezumljeni pogled u životu još nisam vidio. Čovjek je progutao ne jednu, nego dvije knedle, zamucao i jedva izgovorio:

“Emm, ne znam ja tko je ona.“

I tada mi je sve postalo jasno - ja sam na dejtu s Larissinim bivšim šefom.

Mislim da je i njemu to postalo jasno. Zapravo, ne da mislim nego sam poprilično siguran.  Napetost je prekinuo moj mobitel.

Otkucala je ponoć i prvi rođendanski poziv se desio.

Ali ne bilo kakav poziv - ovo je bio videopoziv od moje prijateljice Ive koja je upravo tada bila vani - na Kantridi u Metropolisu na Merakovom koncertu.

Tu večer, svi u Metropolisu su znali da je meni rođendan. Tamburaški sastav Merak mi je pjevao “sretan rođendan“ usred svog koncerta na FaceTime-u.

I moja Iva mi je pjevala. 

Iako ne slušam tamburaše i ne izlazim u Metropolis - odjednom mi je Merak postao omiljeni bend, a Metropolis “go to“ birc za prvi idući izlazak.

Nekoliko minuta i prolivenih suza radosnica kasnije, desilo se ono cringe pitanje koje se inače ne dešava na dejtovima, ali sjeti se da još nisi dejtao samnom. Samnom “cringe“ dobiva potpuno novu dimenziju.

“Šta je tebi sad rođendan?“

Da. Pusa jedna, pusa druga, “sretan rođendan“!

…

Nakon još nekoliko neugodnih tema u stilu Iqos vs. Glo - pros & cons, bilo je vrijeme za ići kući i pobjeći glavom bez obzira. 

Ali ipak mi se nije išlo kući. A i Larissa je to sigurno predosjetila i poslala mi je poruku točno u trenutku kad sam izlazio iz Danijelovog portuna.

Tada sam ju nazvao i rekao “stara, pristavi čaj, ja dolazim i moram ti ovo prepričat.“

Nakon nekoliko trenutaka:

“Ajme koji jebeni šupak!!! Ja sam mislila da će reć da me zna i da smo bili baš dobri! Pa i u teretanu smo išli zajedno! Jel bar skinuo škembu?“

Ali onda smo shvatili da se Danijel preplašio za svoju diskreciju. On Larissi nikada nije rekao da voli dečke, a shvativši da nam je zajednička prijateljica - preplašio se da bi njegova tajna mogla biti otkrivena.

Možda nije bilo okej od mene biti baba koja je jedva dočekala da podijeli s prijateljicom tuđi prljavi veš, ali s druge strane - s kim bi trebao biti otvoreniji? S najboljom prijateljicom s kojom mogu telefonirat dok sam na wcu ili s random tipom s dejting aplikacije kojeg vidim prvi put u životu?

Osim da je šupak jer se pravio da je ne pozna, Larissa je za Danijela rekla samo lijepe stvari. Dala mu je zeleno svjetlo iako nije osjetila miomirise iz njegovog dnevnog boravka, tho. Ali opisala ga je kao skroz okej tipa. Nije rekla ništa loše. 

Kad sam malo bolje razmislio, možda je taj rođendanski dejt bio neki znak. Znak Univerzuma kojim me podsjeća na to koliko je teško živjeti životom obavijenim velom tajni.

Koliko je zapravo svijet mali i kako je tajnu nemoguće sačuvati ako ju podijeliš s nekim. Bilokim. A taj “bilo tko“, u ovom sam slučaju ja.

Vikend nakon službenog rođendana, bio je još jedan od termina za proslavu. U izlasku, s mojim prijateljima, dugačkim pićima, kratkim haljinama i neonskim odijelima. 

I tek tako,

U polupraznom Mekiću, nakon nekoliko Aperola previše, shvatio sam koliko je bitno imati prijatelje. Bliske prijatelje. Ljude koji su uvijek tu za tebe i koji će te voljeti bez obzira na to dejtaš li s dečkima ili curama. Ljude koji te neće osuđivati zbog toga koga voliš ili u koga si se zaljubio.

Pravi prijatelji su oni uz koje ćeš se smijati glasnije, smješiti sjajnije i jednostavno - živjeti ljepše!

Hvala vam što ste dio mog života. Što mi svaki dan pokazujete da i za mene ima mjesta pod ovim Suncem.

XOXO