U pod, u pod, za biceps svoj iii... mislim da je ovo najkraći naslov do sad XD

 Hola todos!

Moram priznat da od zadnjeg posta nisam nijednom bio u Mekiću. Mislim da mi je dosta Big Meka za jedno dulje vrijeme, a spomenuo sam ti već da sam krenuo na fitness.

Iiii… nakon mjesec dana - još uvijek nisam odustao!

To je za mene stvarno veliki uspjeh. I ne samo to, nego sam čak i zavolio trenirati. Prije nego smo uopće krenuli, Larissa me tjednima nagovarala da idem s njom. Ona je bila taj nabrijani tip kojem fali fizičke aktvnosti i ispušni ventil, ali nije joj se baš dalo biti sama u svemu tome. 

“A daaaj, pa bit će nam super, malo treniramo, zajebavamo se, družimo se, malo škicamo frajere i boli nas…. svi mišići na tijelu?“ Hmmm, pa čak i više od toga if you know what I mean.

Onda sam ja krenuo s izgovorima koji su uključivali, u početku, razlike u našim rasporedima. Po novom, ja radim stalno ujutro, a ona se mijenja iz tjedna u tjedan. Kako da idemo skupa na fitness u tjednu kad ona radi popodne??

I tad sam pomislio da sam spašen.

Sve do idućeg tjedna kad mi Larissa nije rekla da se na poslu dogovorila da će jedan dan u popodnevnom tjednu raditi ujutro kako bi mogli ići skupa na fitness, a drugi dan će biti ili petak navečer ili subota.

“Ali ja nemam ništa za obuć za fitness!“

Say no more - prvu iduću subotu bili smo u shoppingu. Prvi put ikad ušao sam u Dechatlon. Se to tako zove? 

A onda više nisam mogao tražiti izgovore i napokon sam pristao - na probni trening.

I svidjelo mi se.

Da ti budem iskren, još uvijek ni sam sebi ne vjerujem da mi se treniranje svidjelo. Mislim realno, ja u teretani djelujem ko krava na baletu. Ko prasici da staviš sedlo. Na čelu mi piše “ja nisam odavde“. Ali neka, malo brukice s vremena na vrijeme je pola zdravlja.

To nije još jedna u nizu mudrih izreka s Pinteresta, to ja sam sebe pokušavam utješiti.

I tek tako, ja sam počeo ići na fitness dva puta tjedno.

Uglavnom trening započinjem s trakom i orbitrekom. Do momenta u kojem više ne mogu stajat na nogama jer - #TrčiTrčiSkidajKile

A onda mi je i nekako lakše pala ideja da ne idem u Mekić. Mislim, ima li smisla proljevat znoj u “fat burn“ modu na traci, ako nakon toga marendaš u najmasnijem restoranu u gradu?

Sviđa mi se što su trake okrenute tako da dok trčiš, gledaš kroz prozor i uopće ne kužiš koliko ljudi se zgraža nad tvojim apsolutno neiskoordiniranim pokretima koje zoveš “trčanje“ i zaboraviš da je itko uopće oko tebe.

A nakon trake - malo orbitreka. Zašto orbitrek nakon trake?? - A zašto pita od jabuka nakon McChickena??

A orbitrek je okrenut drito prema ostatku teretane. I ostavlja najdivniji pogled kojeg sam mogao zamisliti - u OGLEDALO!

E, ali sad sam bio prisiljen malo pripaziti kako izgledam dok ga vrtim jer sam sad postao svjestan da ipak nisam sam u teretani, a brukice je bilo dosta na traci. 

Prvo malo sebe gledam u ogledalo, a onda gledam ove starosjedioce koji dižu utege koji su, vrlo vrjerojatno, teži od mene i komentiraju okuse proteina i arome kreatina. I L-karnitina. I ostalih prašina koje se mućkaju s kokosovim mlijekom o kojima ne znam apsolutno ništa i čija imena čak nisam uspio ni upamtiti.

Ali generalno gledam sebe. I baš sam si seksi dok tako mokar čitam upute “personal trainera“ s ekrana na orbitreku.

“Focus on pushing with your arms. Increase the speed to 60 rpm. Use lower body only, go at your own pace“.

A boy in a Green Hoodie

Između svršavanja na samog sebe u ogledalu, tu i tamo bacim oko na ostale kako izvode vježbe na spravama koje mi se čine zanimljivima.

Nadam se da ne moram spominjat da se zajebavam prilikom ovih narcisoidnih izjava, mislim da smo se do sad već dovoljno upoznali. XD

Back to the story.

Kad smo birali u koji fitness ćemo se upisati, jedan od uvjeta je bio da ne želimo ništa fancy (jel moguće da sam pristao na nešto što nije fancy?? - i ja se još uvijek čudim XD) jer nam se neda gledat instagramuše kojima je orbitrek samo pozadina za fotkanje. 

#hipokrit

Ali bez obzira na to, naišli smo već na nekoliko Hulkova i Wonder Woman djevojaka iza čijih bicepsa se ja cijeli mogu sakriti.

Prva koju smo primjetili bila je Ivona. Dat ćemo joj ime Ivona jer izgleda kao netko tko se zove Ivona. Ima tu “Ivona“ energiju.

I ne samo da ima energiju, nego ima tvrđe pločice na trbuhu od mojih u novoj kupaoni.

Nije da sam pipkao, ali “fuge“ su o-ho-ho dublje nego kod mene doma.

A tek ruke… Ja sam zajedno pogledao u pod kad je prolazila kraj mene. 

Osim Ivone, vidjeli smo i Kristijana. Kristijan je Larissi totalno napet. Ima istetoviranu paukovu mrežu na laktu. 

I pogled od kojeg gaćice padaju same od sebe - that’s what she said.

Kaže Larissa: “Uhh, njega bi potrgala“, koliko bi seksistički bilo da on to kaže za nju?? “Meni to ne bi smetalo da mi kaže!“ - poklopila me. XD

“Izgleda mi kao pravi balkanski muškarac koji bi lupio šakom u stol kad bi mu počela kvocat. To me totalno pali.“

A onda smo izmislili naš vlastiti usklik kojeg moramo jedan drugome reći kad počnemo preočito buljit u nekog u gymu. 

“U pod!“

Tih “U pod!“ usklika je bilo sve više. Iz treninga u treninga. I ona meni i ja njoj. Ali u jednom trenutku smo shvatili da nam pogledi bježe uvijek u iste ljude. Uglavnom tipove. 

Sve dok nije naletio on.

Dečko u grašak-zelenoj hoodici.

Mislim da je on jedini zbog kojeg sam u jednom trenutku zastao na orbitreku i rukom si zadignuo vilicu s poda. 

“U pod!“ 

Ovaj put je bilo glasnije nego ikad. Valjda zato jer je moj pogled bio očitiji nego ikad.

Ja sam, kao i svi, vidio do sada jako puno lijepih ljudi. Zgodnih ljudi. Ali ovo… Ovo je bilo nešto posebno. Mislim da je imao sigurno dva metra visine, sve mišiće isklesane i onaj pravi balkanski nos, ali u isto vrijeme skroz nježno lice i mili pogled.

Ne znam uopće kako da ti ga drugačije opišem.

Larissa kaže da je njoj premlak. Prebebast. Ali to je Larissa, ona voli tipove koji lupaju šakom u stol. XD

A onda je došao ispred mene i krenuo raditi sklekove s onim valjkom u ruci. Znaš onaj kojeg, kad vidiš, sigurno pomisliš na zube koji bi potencijalno poispadali kad bi pokušao išta napraviti s tom spravom.

Toliki sam gym ekspert da ne znam ni kako se zove.

Nevermind. Sklekovi. Doslovno sam morao nastavit gledat u pod. I koncentrirat se isključivo na sebe i na to kako ja izgledam.

Kako me on vidi. Je li me uopće vidio? Jel mi masna kosa? Jel izgledam retardirano dok povlačim one ručkice na spravi za veslanje?

A onda se ustao i - počeo se gledat u ogledalo.

Nije vidio apsolutno nikog osim sam sebe.

I onda sam stao i gledam kao… okeeeejj… za šta sam se ja sad maloprije skoro pojeo od brige? Pa tip nije skužio da je u gymu bilo tko osim njega.

And just like that…

… shvatio sam da smo svi mi zapravo isti.

Svi smo opterećeni sobom. Samo i isključivo sobom. Svojim izgledom, svojim outfitom, svojom masnom kosom, svojom prezentacijom. I svi smo opterećeni time kako će nas drugi doživjeti, što će misliti, kako će nas gledati, a zapravo jedine osobe koje oni i primjete su oni sami.

U svoj mojoj panici oko toga što će o meni misliti netko koga nikad u životu nisam vidio prije tog gyma - nisam niti u jednom trenutku pomislio da je netko od tih ljudi tamo - također početnik.

Da je itko od tih ljudi također preopterećen identičnim mislima kao ja. Možda i kao ti. Sigurno kao i ti. Barem u nekom trenutku.

Ali na kraju dana - druge boli biceps za tebe. I kurac, as well, ako baš moram biti prost. XD

Njegov trening je završio prije nego naš i u trenutku kad je izlazio iz gyma - Larissa mi govori “gle ovog tvog, onaj je veći gej od tebe.“

Haa?

“Pa taj se više sredio za gym od tebe. I ruksak mu se paše uz tenisice. Ma skužila sam ja da mi je previše kenjkav kad sam ga vidjela unutra.“

Još ne znam koje bi mu ime dao. Neka za sada bude A Boy in a Green Hoodie. Imaš ti neku ideju?

E, a kad smo već kod brukice, moram ti brzinski ispričat kako sam se nedavno obrukao na Grindru. DVAPUT!!!

Vidim ti ja neki dobar obezglavljeni torzo. Kliknem jednom, malo prelistam fotkice - not bad at all. Kliknem opet nakon dan-dva čisto od radoznalosti hoće li i taj tip kliknut na moj profil.

I vidim da neće, ali onaj mali narcis u meni mi neda mira i treći put uđem i tapnem ga. A znaš da ta osoba vidi kad mu netko posjeti profil i tapne ga.

Naravno da nisam dobio “tap back“.

A onda sam se danas vozio i na raskrižju se mimoišao s Nikom. S dečkom zbog kojeg sam plakao dva tjedna u komadu. Dobro, osim za vrijeme radnog vremena. I sjetio sam se nekih naših trenutaka, nekih naših poruka, nekih naši slika i… nekadašnjih Grindr profilnih.

I otvorim Grindr nakon 2 minute a kad ono… Dobar obezglavljeni torzo 50m away. I tad mi je bilo jasno koliko jadan sam ispao u pokušaju da očajnički privučem pažnju tipa koji me ‘ladno odjebao. Kukulele. 

Sad baš sjedim i razmišljam da li da počnem plakat ili da se krenem smijat sam sebi.

Sebi i svojoj gluposti.

Nemoj ponoviti moju grešku. Gledaj sebe i voli sebe, a za sve ostalo lako. 

Kisses and Hugs.

P.S.

Morat ću smislit neki potpis za kraj budućih postova. Možda svoj incijal? A možda bi mi ti mogao javiti kako zamišljaš da se zovem nakon svih ovih pričica?