The Tinder Swindler, Big Mac bez prilagođenih sastojaka i zašto imam osjećaj da ćeš me zamrziti nakon ovog posta?

-“Ćao! Može jedan McChicken i…”

-“U meniju sa pommesom ili vrtnom salatom?“

-“Emm.. Paaa… Što vam ide u vrtnu salatu?“

-“Povrće.“

Logično.

-“Kakvo povrće?“

-“Paa… miješano.“

-“Aham, a što od miješanog povrća?“

-“Pa miješano povrće za miješanu salatu.“

-“Okej, a koje vrste miješanog povrća vam idu u miješanu salatu?“

-“Ajoj, a ne znam… Mogu ići pitati u kuhinju ako želite…“

-“Nevermind, može pommes.“

Vrlo vjerovatno si pomislio da je ovakav razgovor potpuno nemoguć kada naručuješ burger u Mekiću, ali to je samo zato što još nisi upoznao mene.

Da, ja sam jedan od onih koji naručuje vrtnu salatu u FastFoodu, ne voli svježe krastavce i trudi se zavoljeti accetto balsamico jer je negdje pročitao da je jako zdrav. 

I onda mi postaviš pitanje “za što točno je zdrav accetto?“, a ja ću ti reći da je zdrav za - zdravlje.

Vrtna salata od miješanog povrća za miješanu salatu i accetto balsamico koji je zdrav za zdravlje. I ostale sitne svakodnevne mudrosti.

Međutim, ovaj razgovor se nije odvio baš u Mekiću, nego u jednom drugom fast foodu, ali za potrebe ove priče reći ćemo da je bio u Mekiću.

Ono što sam zaključio taj dan je da je pommes iz Mekića najbolji pommes koji možeš dobiti u bilo kojem ne-baš-tako-jeftinom Shitty Food plejsu. Točka.

A onda sam došao kući i posvetio svojih dragocjenih 10 minuta života dejtanju na Tinderu.

Fun fact: Od kad sam na Tinderu, nisam bio ni na jednom dejtu! Što je malo čudno jer sam imao osjećaj da se ljudi malo manje boje ili srame ili… whatever… obzirom na to da tamo javno objavljuju FacePics, ali u trenutku kad sam provodio ovu pametnu statistiku, nije mi palo na pamet da je to zato jer te fotke možda - nisu njihove!

Back to the story.

U tih par minuta “swajpanja“ lijevo i desno, desio se jedan MATCH! Zapravo, desilo se malo više matcheva, ali taj jedan je bio malo drugačiji. Malo posebniji.

Moris, 27

Volim ljude s neobičnim imenima. To je još jedna od manifestacija mog neobičnog fetiša na imena.

Moris je svjetski čovjek, živio je po cijeloj Europi, u slobodno vrijeme se bavi glazbom - pjeva i svira gitaru i klavir, a radi kao voditelj smjene u Mekiću. Ili nekom drugom fast foodu, ali točnom onom u kojem ja bezuspješno pokušavam naručiti mješanu vrtnu salatu. Od miješanog povrća.

Naravno da sam mu ispričao svoj doživljaj mekića od tog dana i “prijavio“ curku koja ne zna što prodaje. Prava sam Karen.

“Aaaa, to je sigurno Mirela, ima da je sutra cijeli dan zajebavam za vrtnu salatu!“

Smijeh. XD.

Moris nije sad baš neki najzgodniji tip kojeg sam ikad sreo, ali simpatičan je i ima tu neku energiju koja te baš priveže za mobitel i tjera da još malo vremena provedeš u tipkanju na Tinderu. S njim, naravno.

I onda mi je predložio da prijeđemo na WhatsApp. Why not? 

A svaki put kad želiš poslati broj mobitela preko Tindera, u trenutku kad stisneš “send“, chat ti izbaci pop-up poruku kojom te upozorava da nije pametno dijeliti osobne informacije kojima si možeš narušiti privatnost i, onako u grubo,  pita te jesi li siguran da je baš ovaj tip vrijedan rizika. Daje ti još jednu priliku da se predomisliš, ali najčešće se ne predomisliš i samo klikneš “dismiss“.

Hmm… a možda sam se ipak trebao predomisliti?

Paaa, da jesam - danas mi ne bi bilo ovako zabavno tipkati što se zapravo dogodilo.

Dakle, prešli smo na WhatsApp.

I onda mi je snimio glasovnu.

Glasovnu u kojoj svira gitaru i pjeva Tercu na tišinu. Nikad mi se još nije desilo da mi netko nešto pjeva. Ili svira. Čak ni kad sam dejtao profesora instrumenta. Mislim da je ovo jedna od top 5 najromantičnijih gesti koju mi je ijedan dečko ikad priuštio.

A onda mi je otpjevao još jednu pjesmu, pa još jednu i onda… još jednu.

U jednom trenutku me pitao “smatraš li se humorističnim?“

-“Paa.. Šta ja znam? Rekao bi da ‘kind of jesam’, ali ništa posebno.“ Mislim, ja se generalno ne smatram posebnim po nečem, pa tako ni posebno humorističnim, ali mogu reći da se ponekad ljudi oko mene smiju.

-“Jesi. Jako. ;). I to je kompliment.“ - #blushing

Totalno sam se zacrvenio. 

I tako smo proveli pola noći u tipkanju. I idući dan. I dan nakon.

A onda smo nekako došli do toga da se kao “idemo prošetati ili provozati“. Ne mogu ti točno reći tko je koga pozvao, ali recimo da je on mene “natjerao“ da ja njega pozovem.

Malo čudno. On šalje poruku da završava s poslom i ja ga pitam je li umoran, jer ne znam što drugo da pitam nekoga tko je upravo završio s poslom, a to je realno najgluplje pitanje koje možeš postavit jer - tko nije umoran poslije posla?

I onda me on pitao “Aha, zapravo me pitaš ako sam dovoljno odmoran da se odemo malo prošetat? ;P“

“Hahaha, dobro ajde nek ti bude… Jesi za da se odemo malo prošetati ili provozati?“

-“A ne mogu večeras nažalost.“

-“A sutra ujutro prije posla?“ (Jer radi popodne)

-“A sutra ću ti spavat sigurno do 13 i probudit se taman za posao. Ali možemo neki drugi dan idući tjedan.

Pa dobro. Okej. 

And just like that…

… tipkanju je došao kraj.

I pjevanju preko glasovnih poruka i komplimentima. Kraj. Više se nije javljao, a nisam ni ja. Mislim realno, nakon što te netko odjebe za dejt, sigurno nećeš opet biti taj koji poziva na viđanje. Ili?

Nekoliko dana kasnije, bio sam na ručku sa svojom prijateljicom Olivijom. Nismo se vidjeli sto godina i onda to razmjenjivanje pojedinosti iz života krene polako, od najbitnijih informacija kao što su, recimo, “Trudna sam!“ ili “Promaknut sam na poslu!“, pa preko toga šta ima novog, gdje si bio, što si radio, pa sve do najsitnijih sitnica kao što su novi deterdžent za robu koji sam otkrila ili kakvih novosti ima na Tinderu.

A onda mi je rekla da je dala moj broj svojem gej frendu za kojeg misli da je pravi tip za mene, pa da se ne začudim ako dobijem neku poruku s nepoznatog broja ovih dana…

Tko zna, možda uskoro budemo čitali o tome “kako sam otišao na dejt uz pomoć posrednice.“ Ili još bolje “Moj prvi blind date.“ Ah, morao bi smisliti neki malo interesantniji naslov, ali daj mi priliku.

I onda sam joj ispričao što se desilo s Morisom.

“Dobro, iiii…?“

-“Pa niš, prestali smo se čut.“

-“Ha gle, svi ti odnosi koji započnu tako bombastično i filmski, tako će najvjerovatnije i završiti. - bombastično i… pa dobro, ne baš filmski, ali… naprasno.“

I to je bila jedna od najdubljih izjava koje sam čuo u zadnje vrijeme.

Sjetimo se mojih prvih suza i izleta u Fužine. Taj odnos je započeo filmski i bombatično. Naprasno.  A tako se i završio.

Sjećaš se plišanog medvjedića i ruže? Dolce&Gabbana kupaćih i Nenada s odjela proteinskih pudinga?

E da, svi su ti odnosi započeli (i završili) upravo onako kako je Olivia rekla. Bombastično i filmski.

Međutim, ovaj put nisam htio da samo tako završi. Htio sam ipak nekako prekinuti tu lošu karmu bombastičnih odnosa i vidjeti je li moguće zaista zaživjeti bajku.

“Pa dobro, ako se tebi taj tip baš tako jako sviđa - javi mu se! Pozovi ga da se vidite. Ako te ovaj put opet otkanta - onda znaš da je definitivno gotovo.“

A nakon kraćeg premišljanja - to sam i napravio.

“Hej hej, jesi za da se večeras malo družimo? =D“

I tek tako, 

dogovorili smo dejt za tu večer. 

Ja ću ga pokupiti tamo negdje gdje on živi i ići ćemo malo u đir.

Bio sam totalno uzbuđen jer mi se dečko baš sviđa. Mislim, onoliko koliko sam uspio vidjeti obzirom na to da ima samo fotke od vrata na gore, ali koliko loše može biti? Mah, tada me nije ni bilo briga za to, samo sam htio da mi ponovo nešto zasvira.

Mislim da je sad već krajnje vrijeme za skidanje ružičastih naočala s nosa, i provjeru dioptrije.

Stižem na mjesto gdje smo se dogovorili da ćemo se naći i pošljem mu poruku “heej, ja sam tu!“. I čekam kad će se Moris pojaviti. 

Kuc kuc na prozoru i automatski, bez gledanja otključavam vrata od auta i niti ne slutim što se može desiti.

A onda mi je u auto ušao Big Mac. 

Glavom i nepočupanim obrvama. Big Mac. I to bez prilagođenih sastojaka tipo bez kapule ili bez umaka. Ovo je bio fully-stacked-BigMac. 

Ali sad je već bilo prekasno za bijeg. Kad je već ušao unutra, pružio sam mu ruku, a onda sam osjetio masne i znojne ruke koje su me podsjetile na ustajale, polurashlađene pommese iz Mekića koji realno ništa ne valjaju ako ih ne pojedeš friške.

Šta je meni ovo trebalo? Jel nisam mogao pustiti da sve završi kako je Olivia rekla? Bombastično i naprasno. Filmski.

I onda me više nije bilo ni jendog trenutka briga ni za gitaru, ni za klavir, ni za romantiku. Sve što je postojalo u meni je naprasno i filmski - splasnulo.

A onda sam ga pogledao u oči i shvatio - pa ti uopće nisi onaj tip sa slika. Kao malo podsjećaš na njega, ali to definitivno nisi ti. Ili jesi - pred 7 godina i s 15 kilica manje.

Upravo doživljavam Netflixovu mega uspješnicu “Tinder Swindler“ uživo. U svom autu, na svježe usisanim sjedalima.

I nemoj me sada doživjeti kao osobu koja ima problem s ljudima koji imaju višak kila. Ja samo imam problem s lažljivcima koji se na internetu promoviraju sa slikama od prije 7-10 godina i svjesno grade pogrešnu sliku o sebi.

To nije u redu. Nije ni malo prihvatljivo.

Ali što je - tu je. Odlučio sam mu dati šansu. Možda se, unatoč znojnim rukama, nešto u meni aktivira. 

Malo smo se provozali do Bakra, pričali o nekim neobaveznim temama sve do trenutka dok mi nije krenuo pričati o svom teškom djetinjstvu i dirljivoj obiteljskoj situaciji. Okej, to svi imamo, ali prvi dejt nikako nije situacija za pričanje o tome. Osim ako ne tražiš sažaljenje. Što nije toliko teško dobiti od mene, ali ne nakon što si me lagao.

A onda je moj auto nazvao old timer-om.

Puši kurac.

Naravno da mu to nisam rekao, ali sam predložio da krenemo lagano svatko svojoj kući jer sam već umoran. 

I tako je i bilo. Moj Tinder dejt iz noćne more je bio gotov.

Na prvom semaforu, u povratku doma, ponovo sam swajpao lijevo i desno kao da se ništa nije dogodilo, ali…

I couldn’t help but wonder…

Bi li bilo pametnije ostaviti neke priče završenima u momentima kada su one htjele biti završene? Je li pametnije poštedjeti se razočarajajućih odgovora na pitanje što bi, kako bi i s kim bi bilo - da je bilo?

“…svi ti odnosi koji započnu tako bombastično i filmski, tako će najvjerovatnije i završiti…“ - Jel sad vrijeme za odmor od filmskih ljubavi i bombastičnih prvih dejtova?

A onda sam se sjetio priče o bijelom t-shirtu iz prošlog posta i zapitao se - jesam li ja rođen da hodam po Korzu u bijelom t-shirtu? Ili me Univerzum namjerno gađa bombastičnim nastavcima ljubavnih priča u kojima istražuje koliko mogu podnijeti?

Možda je napokon došlo vrijeme šarenih tvrdih korica i mirisa svježe istiskanog bestsellera prema New York Timesu?

Ako je tako - Gimme more, bitch! Imagine how many BigMacs can I handle!

Ili možda to i nisam trebao reći tako glasno? ;)

E, a prošli tjedan sam se upisao na fitness. S Larissom. I za sad mi je skroz kul, ali o tome ćemo neki drugi put. 

A do tad puno voli, uživaj i slušaj sitne mudrosti prijateljica koje dugo nisi vidio. 

Kisses and hugs 

XOXO.