Kondom glavu čuva i kako reći dečku da mu smrdi iz usta? And just like that, I'm back!

Sretna Nova godina, ako još uvijek nije prekasno za to, iako moja baka kaže da se Nova godina može čestitati sve do Valentinova. A kako si se ti proveo na dočeku Nove godine?

Ja sam ove godine partijao na dočeku Božića, a Novu godinu sam dočekao kod frendice. Uz jednu malu pljugicu. I orehnjaču. Ne znam baš jesam li smio to tako otvoreno reći, ali mala pljugica još nikog nikad nije ubila.

Moj dejting život se dosta smirio zadnjih mjesec-dva. Čak sam i obrisao Grindr! Doslovno sam odahnuo od kad ga nemam. Od kad nemam stalnu potrebu za provjeravanjem je li mi se itko javio, je li mi itko ostavio “vatricu“ na profilu. 

I šapnuo sam Univerzumu: “Onaj koji mi je suđen, neka me nađe na cesti. Ili u Konzumu na blagajni. Ili u klubu u Zagrebu dok čekam Božić.“

Nekad imam osjećaj da svaki put kad se obratim Univerzumu - mislim da me nitko ne sluša. I kažem to tako nekako sarkastično kao “da, moš mislit da se to uopće može desit.“

I onda se desi da se “netko“, negdje tamo gore, meni odluči isparat u facu. I onda se ja opet čudim kako je moguće da sam opet bio dovoljno glasan Univerzumu i kako idući put moram pripaziti što želim - jer bi se moglo i ostvariti.

E, a kako stojiš s novogodišnjim odlukama? Ja malo kasnim jer mi idući tjedan tek dolazi nova kuhinja, pa onda moram kupit NutriBullet i Herbalife šejk i onda krećem #SamoZdravo.

Sad još uvijek iskorištavam ovaj “međuprostor“ za švercanje čokoladica i keksića.

Last night the DJ saved my life

Koja bi bila najgej pjesma koju si ikad čuo? Obzirom na to da sam ja ona “Milenijska“ generacija (ajme, sad znaš i koliko imam godina), u doba kad sam shvatio da volim dečke i kad sam otkrio YouTube, na sceni je žarila i palila Lady Gaga. I uvijek mi je bio najdraži stih “No matter gay, straight or bi’, lesbian, transgender life/ I’m on the right track, baby, I was born to survive.”

Baš čudno, jelda? XD

Ali osim nje, kao gej pjesme doživljavam sve one 80s/90s dance pjesme koje svi znaju ali rijetko tko si dozvoli da ih pjeva i vani na njih pleše.

I onda sam ja izašao van, nakon sto godina. U Zagrebu. U klub u kojem je svirao Indeep i “Last night the DJ saved my life, yeah!“ ali remix verzija s puno tuc-tuc (da, da, tuc-tuc) momenata. I “Ra-ra-rasputin, Russia’s greatest love machine“, također u remixanoj verziji. Gay as hell.

Ali vratimo se mi na početak. Badnjak, subota. Naravno - radna. 

Krenem poslije posla iz Rijeke, po kiši, kroz maglu u Gorskom kotru i dočeka me proljeće u Zagrebu. Al doslovno proljeće. Sunce i kratki rukavi. What the…?

Mislio sam da je problematično tražiti parking na Obali u 9 ujutro, ali onda sam stigao u Zagreb i vrtio se sat vremena po ulicama oko apartmana u potrazi za parkingom. I na kraju sam parkirao kilometar od apartmana. Preznojio sam se dok sam stigao do mjesta gdje ću prespavati tu večer s koferom dovoljnom velikim za putovanje na medeni mjesec. Za “just in case“.

Prvi put izlazim van u Zagrebu i moram se totalno spičkat. Što staviti na sebe da izgledam bar koliko-toliko normlano, ali opet da sam si totalno kul i seksi? Kožne hlače!

O da. Say no more!

I tako sam krenuo u prvi zagrebački Božići izlazak u kožnim hlačama i dugačkom sivom kaputu.

A što pijemo večeras? RedBull votku! Ma to! Savršeni recept za dobiti infarkt, ali ajde, još sam mlad.

Znaš zašto je najbolje izaći van u nekom drugom gradu? Zato jer te nitko ne pozna i siguno nećeš naići na nekoga koga znaš. I možeš si dozvoliti jednu RedBull votku više. Ili dvije. I smiješ se upustiti u bezazleni flert. 

Ma kakav flert, daj molim te…

I tako sam ušao na 90s dance party. “Do you believe in love after love?“ Ajme Cher, molim te, ne znam odgovor na ovo pitanje. Još uvijek.

Nakon par cuga, naginjem se preko šanka u nadi da će konobarica čuti što mi se pije, ali ona je već istrenirana da čita s usana. I tako, usred naručivanja, osjetim da me netko mazi po kosi.

Wait, what?

Da. Po kosi. Okrenem se i vidim tipa kako mi namiguje i baca “šakicu“. XD

Ovog ima samo u Zagrebu. 

Jel ovo prvi put da mi se netko uvaljuje uživo? Mislim da da.

Nešto mi šapne na uho, ja to naravno ne čujem od buke, ali samo se nasmijem i napravim da sam totalno čuo šta mi je rekao. I nakon toga smo izmjenjivali poglede idućih sat vremena.

“It’s gettin’ hot in here, So take off your clothes“

Nemoj mi reći dvaput. Skinem kaput i kao da sam zaboravio da sam ga ikad uopće i imao. I ponovo na šank. I ponovo njegovi prsti u mojoj kosi. 

I tada sam shvatio da me Univerzum sluša. Svaki moj šapat prema gore, ipak i dođe do gore. Ali i ovaj put mi je poručio “Zato što mi nisi vjerovao, sad ću ti se malo smijati u facu!“

Taman kad sam pomislio da sam džabe platio apartman za večeras jer ću možda prespavat negdje drugdje, moj XMAS Boyfriend je zažvalio curu za svojim stolom.

“Hmm… Mislim da ti ovaj ne bira.“ - kaže moja frendica. I bila je u pravu.

Konobar, daj još jednu!

I tada sam shavtio da je vrijeme za drugi birc. I da je ova večer namijenjena meni i ekipi s kojom sam vani, a ne mom dejting životu i slučajnim tipovima u prolazu.

Zaboravio sam na potencijalne dečke tu večer, na potencijalne dejtove i posvetio sam se onoj vezi o kojoj stalno pričam - vezi sa sobom. 

I tek tada sam skužio da sam u najboljem izlasku ikad.

A kaput? Hmmm, bit će da sam i njega slučajno ostavio tamo negdje kod DJ-a koji mi je “sinoć spasio život“.

Trenutak kad sam pomislio da imam sidu

Idući dan vratio sam se kući. Natrag u onu ulogu slatkog i dobrog dečka koji ide na Božićni nedjeljni ručak s obitelji. :)

I onda mi je stigla najljepša Božićna čestitka tog Božića u obliku Instagram poruke. Od Pijetlića.

Može li ovo sve biti kompliciranije? Pa rekao sam da mi treba odmor od toplo-hladno igrica!

A onda mi se javio i Hans. “Christmas dinner at my place tonight?“ - Najsmiješnije od svega je bilo to što sam ja fakat pomislio na božićnu večer.

Ma znaš ono, purica, mlinci, orehnjača i tako to.

Došao sam kod njega. Na pusu i pileći curry. I ostao gladan. Znam da je nepristojno, ali ja to fakat ne mogu jest. “I’ll have a glass of water.“ 

I tako sam ja pio vodu dok je on mljackao svoj curry. Ovo je tako pogrešno…

Pa smo malo gledali film. A miris (ili smrad) tog curryja iz njegovih usta mi nije dopuštao da se opustim. I prolazi mi kroz glavu “ajme, samo da me ne proba poljubit jer ću se ispovraćat“. A ipak se ne poznajemo dovoljno dobro da ga pošaljem da opere zube.

Daj mi reci sad, skroz iskreno, jesam ja ono prava bičarka ako mi smrdi curry i ne želim se ljubit?

I tako, dok sam se ja svađao sam sa sobom u svojoj glavi oko toga trebam li ga zamoliti da ode oprati zube ili ne - on mi je već uvalio jezik. I krenuo me skidati. 

Aha, dakle to je ta Božićna večera. Nisam znao da sam ja na meniju. XD

Ali rekao sam ne. Sorry stari, smrdi ti uz usta i ne mogu. Možemo se malo pomaziti, ali neka ostane na tome. 

Nije.

Kao mazimo se, kao nježni smo i onda - HOP. 

Hans mi ga je stavio. Bez kondoma. OMG ne. Koji kurac, dečko??

And just like that,

glavom bez obzira sam bježao iz Hansove zgrade u 3 ujutro. S razvezanim tenisicama i jaknom u rukama. A kad sam sjeo u auto - prva misao mi je bila “Ajme, šta ako ja sad imam sidu??“

Kužiš ti njega? Meni je bilo bed reći mu da opere zube jer mu smrdi iz usta, ali njemu nije bilo bed pitat smije li mi stavit goli kurac.

Smijem li si ja više dozvoljavati da mi nešto bude bed i da svaki put prešutim, dok druge ni jednog trenutka nije briga što ja mislim o njihovim namjerama i djelima? I don’t think so. Rekao sam “ne“, a njega to nije bilo briga. Sorry, not sorry, ne možemo tako. I nećemo. Not anymore.

I onda sam došao doma i popio čašu vina. “Šta ako je Hans zaražen i sad je i mene zarazio? Šta ako sad dobijem sidu?“

Ili klamidiju. Ili hepatitis. Ili whatever.

Nekoliko dana kasnije, saznao sam da sam ipak zdrav. A na onaj nemili događaj gledam kao na upozorenje. Upozerenje da, bez obzira na moje, nemaju svi uvijek dobre namjere. Nije svakome božićna večera - purica i mlinci, i ne znači svakome ne - uistinu ne.

Nije lako hodati u cipelama mladog i slobodnog dečka u potrazi za ljubavi svog života. Baš zato su mu potrebne neke posebne, neke u kojima će se on osjećati snažno i samopouzdano.

And just like that,

Naručio sam si nove tenisice. Možda, dok budem nosio njih, moj “ne“ - zapravo i bude “ne“.