Prsten i zlatni lanac dat će ti Bosanac i je li druga šansa 'the real thing'?
Ja ne znam. Je li realno da sam još uvijek pod dojmom onog svega što se dešavalo prošli i pretprošli tjedan? Ne mogu to nazvati prekidom, i ne znam koliko bolan prekid može biti, ali bilo je bolno. I još uvijek mi baš nije svejedno. Ali u narodu kažu “klin se klinom izbija“, pa sam ja odlučio ne gubiti vrijeme. XD
OMG sad me malo sram.
Ma ustvari, boli me kurac :P. Ali prije nego me kreneš (ponovo) gledati kao pravu malu Grindr drolju, kratki rezime početka mog radnog tjedna!
Osim što se već tjedan dana gušim u kašlju i što gutam plave Strepsile da mi bar malo smanje bol u grlu kao da su Kiki bomboni, kronično sam neispavan i izgledam i osjećam se kao…Hmm… smrt. Na dopustu (se tako ono kaže?).
Zamisli kakav je to tek turn off za nekog potencijalnog frajera. Hodajući raspršivač zaraze. #BudimoOdgovorni
Čak mi je u jednom trenutku prošlo kroz glavu koja bruka mi bi bila da negdje sretnem Niku i on me vidi u ovako očajnom stanju. Čovjek bi se krenuo lupat nogom u guzicu od veselja da me se uspio rješit na vrijeme XD.
Ovotjedna drama krenula je već u ponedjeljak u 5 i pol ujutro. U gradu. Na parkingu. Ne pitaj me što sam radio u ponedjeljak u 5 i pol ujutro u gradu.
Dobro ajde, možda 5 i 45. Ali tu negdje. Dok ptičice još uvijek nisu krenule pjevati, dok se ulična rasvjeta još nije ugasila, dok su kratka svjetla još uvijek obavezna i dok parking u centru grada još uvijek zjapi prazan.
Izlazim ja iz auta, zaključam, vadim svoju termosicu iz koje potežem čaj kojeg nisam stigao popiti jutros, nakašljavam se, kad odjednom samo čujem BUM!
Wait, what?
Ženska mi je doslovno ušla u auto. Sa svojim autom. U 5 i 45 ujutro. Na praznom parkingu. Reci mi da se ovo ne dešava!
I tako ja malo stojim i gledam u taj prizor i ne vjerujem. Ona se ispravila, pomaknula za jedno mjesto dalje, ugasila auto i krenula u nekom svom pravcu.
A meni moj mozak izmišlja milijardu i jedan mogući scenarij koji bi bio vjerojatniji od ideje da mi je razbila auto i samo se hladno pokupila. Meni pred očima. Možda mi se učinilo da čujem taj BUM! Možda je ona bubnula u zaštitnu ogradu. A možda su u šumi.
Vraćam se nazad do auta, palim blic na mobitelu i samo što se nisam izvrnuo u lokvu kraj auta od prizora. U to se gospođa vraća do mene i govori “Joj, pa ja sam mislila da sam lupila u kartonsku kutiju hehe“. I doslovno se krene smijat.
“Oprostite, nije bilo namjerno… Ću vam dat svoju policu osiguranja?“ Meni je jasno da ne vozim baš neki tenk od auta, ali da ga se tako lako zamijeni s kartonskom kutijom… Ne znam baš. Jel ti moram naglasiti da ja nemam pojma koja je procedura u tom slučaju? Jel moramo mi sad zvat policiju? Popunit europsko izvješće? Jel imam ja uopće to izvješće? Jel ga ima ona?? Kome se mi sad obraćamo?
Razmijenili smo brojeve telefona, ostavila mi je svoju policu osiguranja, i poslijepodne smo se zajedno uputili do Euroherca da vidimo koliko bi oni (tako stručni) procijenili štetu.
I tada sam shvatio da sam naletio na jednu totalnu kul i opičenu žensku koja zaista nije imala nikakve ružne namjere. A onda smo krenuli pričati o automehaničarima, autolakirerima i ostalim muškim temama. Ne znaš tko je veći tudum od nas dvoje, ali mi pričamo. I lupamo gluposti.
A iza nas stoje tri skroz mačo tipa obučena u sive tute kao automehaničari. Šok i vjeverica. Što više lupetam gluposti vezanih za auto-moto svijet, to se više smijem sam sebi, ali i njihovom izbezumnjenom pogledu. A onda sam rekao da nikad ne mogu zapamtiti svoju tablicu. Tad su me pogledali onim pogledom koje ti uputi malo dijete kojem je netko rekao da ove godine nema Djeda Božićnjaka.
U tom trenutku se začulo “MOŽE DALJE!!“ iz ureda za koji smo čekali red. I bio sam spašen od izbezumljenih pogleda.
Na kraju cijele te strke i svog tog stresa, žena mi se zahvaljivala na smirenosti i džentlmenskom ponašanju XD
Mislim, nije da se hvalim, ali stvarno sam bio smireni džentlmen. :P
“Muškarci inače budu jako nervozni u ovakvim situacijama, vi ste baš smireni…“ - zašto ovo zvuči kao da ona ima puno iskustva s muškarcima kojima je porazbijala aute?
A ja si mislim stara moja, ne znaš ti kako ja vrištim u sebi. Samo se bojim da nije Niko tu negdje, da se ne osramotim - JUST KIDDING, okej?!
“Želite li isplatu procjene vrijednosti štete na račun ili želite da Euroherc snosi troškove popravka vozila?“
Pa ovo drugo naravno, u ovlaštenom servisu, of course.
Idući dan stiže mi na mejl s procjenom štete. 106,56 kn. Stošestkunaipedesetšestlipa. Jel se može u Porscheu kupit miris za auto za 106,56 kn? Sir Google kaže “ne“.
Euroherc(egovac) se malo zajebava samnom. Možda me ona teta u uredu čula kako ne znam razliku između automehaničara i vulkanizera, a nije mi se smjela isparat u facu jer je na radnom mjestu.
Jel kažu za Hercegovce da su škrti? Nemam pojma, ali za Bosance kažu da su ljudine. Ako im se svidiš i zavole te, sve bi ti dali, uvijek bi te počastili i stalno bi se zajebavali.
Šteta što gej Bosanci nisu baš takvi. Uvijek mi se činilo zanimljivim izaći na dejt s nekim tipom koji bi se samnom ponašao točno kao i na str8 dejtu. Ali kao što neke ptice nikad ne polete, tako se ni sve stvari koje nam se čine “cool“ također ne ostvare.
Ili, ako ih dovoljno priželjkujemo, možda ipak nisu toliko neostvarive?
Dino, 26
Prvi put mi se desilo da krećem razvijati neke konkretnije emocije prema ikome. Ikad. I onda me taj netko tako hladnokrvno otkanta i potjera nazad u rodni kraj, da ne budemo baš jako prosti. To baš i nije ishod koji priželjkuješ kad se zaljubiš u nekoga i kad mu to kažeš, jelda?
Naravno da nije. I obično, kad ti se desi nešto tako - povučeš se i svaki idući put kad se nađeš u sitauciji da ti se netko sviđa, mislit ćeš da nije obostrano i da te se ta osoba samo želi rješiti.
E, pa ja sam odlučio da si neću dozvoliti da to mislim. Iako, nije isto ono kako se odlučiš osjećati i ono kako se duboko u sebi zapravo osjećaš.
Pred nekoliko tjedana, prije bilo kakve priče o Niki i o mojoj zaljubljenosti, javio mi se Dino.
Fotka jedna, druga, treća. - zgodan si!
“Jel to kao imam šanse kod tebe XD?“ - Nikad se nisam baš gledao iz perspektive kao da se netko pita ima li šanse kod mene XD, ali jako je fora! :P
I što pametno odgovoriti na tako nešto? Hmm… pa vjerovatno nešto kao “Ahh, naravno, bolje pitanje je imam li ja šanse kod tebe hehe“ kao #SkromanSam.
Pogađaš - ja to nisam odgovorio.
Ja sam se samo slatko nasmijao, dignuo nos među oblake i hladno mu rekao “Saznaj. ;)“ OMG, jesam li mogao ispast još umišljeniji?
I dobio sam “seen“.
“Seen“ sve do trenutka dok nisam završio kod Larisse na Energy Healingu kojem je bio cilj zacijeliti rane na mom srcu (ovo zvuči prepatetično čak i za mene) i mogu ti reći - bilo je poprilično uspješno! Žena mi je doslovno prizvala tipa nazad u inbox! XD
I ne samo da ga je prizvala da mi da još jednu šansu da pokažem da nisam baš tako (jako) umišljen, prizvala mi je i poziv na dejt.
Zapravo na kavu, ali kad te na kavu zove neki nepoznati tip s Grindra, onda se ta kava računa kao dejt.
“Reci gdje treba doći i ja te pokupim. Bilo gdje!“ - znaš već moj stav prema tom sjedanju u autu nepoznatom tipu, ali jednostavno sam samo htio izaći van i prestati razmišljati o glupostima da me više uopće nije bilo briga za sva ona moja pravila kojih se držim.
A i shvatio sam da - što ja više olabavim s pravilima - to se bolje provedem. Pa prema tome - dođi, pokupi me!
I tako je i bilo. Dogovorili smo se da ćemo se naći na parkingu blizu moje kuće, čisto da me neka lajava susjeda ne vidi da ulazim u neki nepoznati auto.
Iako, šta bi da me vidjela? Taj auto je mogao biti od bilo koga. Od najboljeg prijatelja, od Ubera, od prijateljičinog dečka, od šefa… Doslovno bilo tko me mogao pokupiti.
Ali to je onaj mali ‘overthinker’ u mojoj glavi koji uvijek vidi skriveni pištolj u “glove box-u“ i lajavu susjedu koja govori cijelom susjedstvu da idem na gej dejt.
No dobro, dolazi DIno i kaže mi u kojem je autu. I ja dolazim. OMG, ovo je sad tako neugodan trenutak. Zamisli da sjednem u krivi auto? Ili zamisli da se približim autu i on pobjegne kad me vidi iz bliza XD.
A ništa, sad sam tu gdje jesam i nema odustajanja. Ako i bude neugodno - misli samo koliko klikova ćeš skupiti na idućem blogpostu! (tako ja sam sebe ohrabrujem).
Otvaram vrata.
-“Bok!“
-“Heej, ja sam Dino, drago mi je.“
And all of a sudden…
Bio sam na dejtu s Bosancem. S Bosancem koji ti ne treba reći da je iz Bosne da bi to znao. Bilo je dovoljno da progovori.
A onda mi je pružio crvenu ružu i bijelog plišanog medvjedića.
“Ovo je za tebe.“
Ovako nečem se stvarno nisam nadao. Ni onom prvom, a bome ni ovom drugom. I mogu ti reći da sam bio stvarno iznenađen. Ugodno. Nikad mi nitko nije poklonio ružu ili plišanog medvjedića, iako, to bi možda imalo više smisla na drugom dejtu. On bi tada znao kome kupuje tu ružu, a ovako ju je (vrlo vjerojatno) kupio reda radi.
A i bilo mi je nekako čudno izaći s Bosancem. Jako dugo se nisam družio s njima i totalno sam zaboravio koliko smiješni oni mogu biti, ali ako sam mogao dva tjedna dejtati na engleskom, onda mi je ovo “pussy smoke“. XD
I onda sam shvatio da se mi u Rijeci volimo pohvaliti kako smo otvoreni i kako nemamo predrasude - sve do trenutka dok ne izađemo na dejt s Bosancem. I ovo je definitivno “shame on me“, ali nakon par rečenica - sve moje predrasude su nestale.
Više nisam primjećivao kako Dino priča, niti mi je bilo bitno od kud je. Samo sam ga htio bolje upoznati.
Još uvijek razmišljam o ruži i medvjediću.
To mi je baš slatko. A Dino je stvarno bio pravi džentlmen. Ne kao ‘ja kad sam #Smiren kad mi netko razbije auto’, nego ‘#OtvorimTiVrata kad ulazimo u kafić i ne dozvoljavam da platiš cugu kad izađemo na dejt’.
Iako, u jednom trenutku mi je postalo malo dosadno. I onda sam se totalno izgubio u Dininoj priči. I to je onaj trenutak kad se zapitaš “Majko mila, šta ja radim na ovom dejtu?“. Ali ne želiš biti nepristojan i odlučiš dati šansu. Šansu njemu da se predstavi onakav kakav je, ali i šansu sebi da pokušaš prihvatiti ono što ti se na dejtu “nudi“.
Ja svakome dam priliku. Prvu i drugu. I smatram da je većina ljudi uvijek nekako stisnuta na tim prvim dejtovima i onda ti ne mogu ponuditi najbolje od sebe. E sad, Dino definitivno nije bio stisnut. On je samo bio dosadan.
I jako puno priča. Ali okej, ja sam u odlučio pružiti priliku da ga upoznam i da, možda, otkrijem neke vrline koje su mi jače od činjenice da je dečko malo ‘dosadnjikav’.
Kao što sam dao šansu teti s parkinga koja mi je razbila auto za neobavezni chit-chat, tako sam ju odlučio dati i Dini. I sjećaš se što je na kraju bilo? Ženska je ispala totalno kul i na kraju smo završili u priči i zajebanciji.
Što svakako ne znači da će tako završiti i s Dinom, ali možemo probati.
Saznao sam da se Dino ne želi seksati na samom početku odnosa i da traži neki ozbiljniji odnos. I koliku plaću ima.
Zašto neki muškarci imaju potrebu iskoristiti iznos svoje plaće kao svoje osnovno obilježje s kojim se predstavljaju kada nekog upoznaju?
Neki ljudi smatraju da materijalnim mogu privući nekoga tko im se sviđa i zaista misle da time mogu ‘osvojiti’ osobu koju žele.
-“Bok, ja sam Marko i imam plaću 15.000 kn. Drago mi je!“
-“Heej, ja sam Vlado i radim kao brand manager u jednoj velikoj firmi. Zarađujem preko 20.000 kn mjesečno.“
A postoje i oni tipovi koji to koriste kao “gold digger test“ da vide hoćeš li se odmah ‘naložiti’ na njihova primanja, a pritom ne kuže koliko oni ispadaju površni pred ljudima kojima to nije bitno.
Moram li reći koliko pogrešnim smatram oba razloga za samopromociju vlastite plaće?
Na kraju dejta, Dino mi je rekao da ćemo se čuti, pa da drugi put idemo u malo detaljniji obilazak Rijeke - ma što god to značilo.
I meni je to okej. Nije bio neki vatromet, ali nije bilo baš ni strašno. Ako se javi i pozove me, sigurno ću opet izaći s njim i probati saznati ima li tu još nešto osim velike plaće i velikog auta!
Sada mi se čini kao da mi Bosanci ipak djeluju malo više kul nego prije, bez obzira što su na momente malo “lejm“ XD
A što se tiče Nike… Upravo sam ga prestao pratiti na Instagramu. To je valjda neki moderni način brisanja ljudi iz svog života. I gledao sam u onu tipku “unfollow“ pune dvije minute. I nije mi bilo svejedno, ali onda sam sam sebe zapitao - troši li i on ovoliko energije na razmišljanje o meni?
A u trenutku kada sam sebi daš jedan tako jednostavan odgovor, donijeti odluku za “unfollow“ nije uopće teško.
I tek tako,
Niko je jednostavno nestao iz mog života, a ja sam vrata otvorio nekom drugom - SEBI. Jer to je najvažnija osoba koju trenutno imam, a koju sam malo zapostavio u zadnje vrijeme.
Možda su bivše ljubavi kao sidra koja nas zadržavaju na jednom mjestu. Možda se moraš prvo odvojiti od onoga koga si imao, da bi oslobodio prostor za nekoga koga ćeš tek imati.
Ma ne možda. Sigurno.
E, i molim te, nemoj osigurati auto kod Euroherc(egovca)! Ja ipak ne bih da mi ‘rođo iz Bihaća’ farba branik za 106 kuna, nego ovlašteni servis! XD
Primjedbe
Objavi komentar