Nezaboravne mokasine na šljokice i mediokritetno žvaljakanje na nepoznatoj lokaciji. Oprosti, se mi znamo??

 Za sve vas koji ste kul kao i ja, (jel moram sad naglasit da se zajebavam?) i imate iPhone - u Toweru se otvorio iStyle! Ja sam totalno oduševljen činjenicom da sad napokon postoji dućan u Rijeci za sve nas Apple-fanboy dječake (i djevojčice) gdje možemo uživo vidjeti svaki novi iPhone u svim živim bojama čim izađe i igrati se na svakom novom iPadu prije nego ga kupimo.

Meni ti je to totalno kul! XD I još pogotovo u tjednu black fridaya kad nas svih pere ta neka shopping groznica, ali se uvijek razočaramo kad shvatimo da, u rijetko kojem dućanu, ima popusta većih od 40%. Većina ih je, zapravo, tamo negdje oko 20%.

Totalna glupost. Ako smo već pokupili taj shopping event iz zemlje u kojoj se ljudi tuku zbog “telke“ koja je na popustu 80% i očekujemo da i naši ljudi mahnito jure po dućanima i otimaju se za PlayStation, onda smo trebali pokupiti i iznose tih popusta.

Mislim realno, svaki popust koji je manji od 50% - za mene je simboličan. I nije vrijedan marketinškog trika zvanog “Black Friday“.

Mada, neki ljudi se samnom ne slažu. Prije dvije godine, na Black Friday, svjedočio sam otimanju za crveni kaput koji je bio snižen 40%. I ne samo otimanju, to je doslovno bila borba! Borba za komad robe na sniženju od 40%. “Ja sam ga prva vidjela!“ - “A ja sam ga prva uzela!!!!“ - “Ma ti ionako ne staneš u njega, vidiš da je XS, tebi treba L!“ - “Ma mami ti treba L, glupačo!“ - “Ma mama ti je glupača kad te takvu rodila, vraćaj mi ga!!!” -…- i onda sam se previše uplašio i otišao sam na muški odjel.

Ali djevojke, zar stvarno? 

Ja najviše od svega volim dobar shopping. Ali dobar shopping nije sniženje od 40%. To je “oh, zamisli koja slučajnost da je sniženo baš ono što sam htio kupiti“ shopping. Dobar shopping je “OMG, nije mi bilo u planu, ali ovo je prilika koju ne smijem propustiti“ shopping od barem 70% popusta.

Jedan od mojih upečatljivijih šopinga ikad je bio pred nekih 4-5 godina kada sam za 89 kuna, kupio party mokasine presvučene šljokićavim ljuskicama. A bile su snižene sa 449. U tom trenutku ja zaista nisam imao ideju gdje bih ja te mokasine mogao obući (bez da me netko ne istuče u nekom narodnjačkom klubu u gradu), ali ja sam znao da ih moram kupiti. One se isplate! 

Obukao sam ih jednom. I dobio sam krvave žuljeve od njih. Ali bez obzira na to što sam sada definitivno siguran da ih nikada više neću staviti na sebe, neću ih baciti. One će zauvijek biti moj no1 “statement piece“ u ormaru i ako ništa, uvijek će me podsjećati na taj jedan dobar šoping od 80%.

A dobar šoping je otprilike kao i dobar dejt. Dojmljiv. I uvijek ćeš ga se sjećati. A šoping od 40% je okej, kao i dejt na kojem si popio neku prosječnu kavu i izgubio sat vremena koje bi inače potrošio na Netflix ili beskonačno scrollanje po bespućima interneta i umiranje od dosade na hladni i kišni dan. A toga u Rijeci barem ne manjka.

Hrvoje, 33

Znaš ono kad ideš negdje po gradu i sretneš nekoga tko ti se čini full poznat, ali nikako ga ne možeš nigdje smjestiti. I pozdraviš tu osobu i odradite onaj neugodni chit-chat “kako si, šta ima?“ i onda ostatak dana smještaš tu osobu u kontekst - sve do 10 navečer kad počneš prat zube i onda doživiš onaj “AHAAA!“ momentić s ustima punim zapjenjenog kalodonta. I sjetiš se.

E, pa meni se to nije desilo.

Ovih dana, kako se otvorio iStyle u Toweru, ja sam jednostavno morao otići i vidjeti to uživo! I kupiti neku sitnicu, pa makar i samo futrolu za mobitel. Ali hej, ne bilo koju futrolu nego - kožnu Apple logo futrolu za nevjerojatno jeftinih 399 kuna. HAHAHA, kako da ne!

Ali svejedno, morao sam ići malo vidjeti što ima. I malo se poigrati na novom MacBooku.

Iskreno, ostao sam malo razočaran tim minimalistički opremljenim dućančićem od, po mojoj procjeni, punih 20ak kvadrata prodajnog prostora. I onda sam odlučio utješiti se jednom dobrom kavicom u onom kafiću odmah pored CineStara - on nikad ne razočara.

I tako, na samom izlasku, vidim ti ja tipa. Visok, bradat, zgodan kako hoda s nekom ženskom prema meni. I naravno, obzirom na to da sam samo čovjek, normalno da sam malo pogledao. I ti bi, realno!

A bome i on odmjerava mene. #blushing I što smo si bliže, to je odmjeravanje intenzivnije i još više imponirajuće. Sve do trenutka do kad se nismo pribižili dovoljno blizu da mi se on nasmije i kaže “Hej, ćao!“ i produži dalje.

Se to meni sad neki random tip u Toweru upucava s “hej, ćao“ ili je to netko koga ja znam i koga sam i ja trebao pozdraviti?

Ne znam. U tom trenutku je i meni izletio iz usta jedan “ćao“ - čisto onako iz pristojnosti. Pa koji god da je razlog njegovog pozdrava - ja sam bio pristojan.

Al fakat ne kužim od kud…

… OMG ne.

I tek tako,

pred očima sam imao scenu ljubljenja u njegovom autu. Negdje na nekom parkingu na Viškovu.

Ajme ne. Jel moguće da sam zaboravio tipa u čiji sam auto sjeo i s kojim sam razmjenjivao slinu negdje na nekom fukodromu na Viškovu?? Sad me fakat malo sram.

I da se odmah razjasnimo, Hrvoje je tip s početka moje dejting karijere dok još uvijek nisam znao kakvi su dečki zapravo i što od njih mogu očekivati.

Da ti budem skroz iskren, još uvijek se ne mogu sjetiti baš svih detalja u vezi dejtanja s Hrvojem, ali očito je da nije bio baš neki jackpot čim sam ga, tek tako - zaboravio. Ali on mene nije. On se mene odmah sjetio i nakon svog tog vremena - pozdravio. To je sitnica kojom je pokazao da je gospodin. Ili?

Da se nije desio taj njegov “Hej, ćao“, ja bih prošao kraj njega u razmišljanju o tome kako sam sreo zgodnog frajera u Toweru i kako su nam se pogledi susreli. I ne bi mi pala na pamet ideja da krenem dublje razmišljati o njemu i na kraju - da se sjetim da sam imao nešto s njim.

Ali nije mi jasno. Kako možeš nekoga samo tako zaboraviti? I to ne nekoga s kim si otišao i popio jednu kavu, nego tipa s kojim si izašao na nekoliko dejtova, s kojim si bio intiman i koji ti je, uza sve to, skroz zgodan i sviđa ti se!

Je li sve u sviđanju? Je li nezaboravan dečko isto što i nezaboravno zgodan dečko? I don’t think so.

Nezaboravan dečko je onaj dečko koji te odvede na pizzu s mortadelom u Labin, a nezaboravno zgodan dečko je onaj koji ti svako malo iskače negdje na Instagramu, ali u jednom trenutku - i njega zaboraviš.

Zašto? Zato što postoji nešto više od lijepih crta lica, guste brade i isklesanih trbušnjaka. 

Zanimljivo je kako sam uspio, kroz sve ove godine, sačuvati i sjećati se svojih šljokićavih mokasina, ali tog jednog prosječnog kissera sam uspio ostaviti tamo na Viškovu - na praznom parkingu. 

I onda sam shvatio da je tako sa svim što je prosječno. Ni prosječnu kavu ne pamtiš, a kamo li prosječnog frajera.

Ja ću se uvijek sjećati šljokićavih mokasina na sniženju 80% i kave iz kafića pored CineStara, ali već sutra ću zaboraviti ovogodišnji Black Friday popust u iStyle-u - zato što je LEJM! 

Sniziš mi AirPods za 200 kuna i ti to zoveš Black Friday popustom? Zasliniš mi usta i uvališ jezik do grla tamo negdje na fukodromu usred ničega i to zoveš ljubljenjem na dejtu? Izvrijeđaš nepoznatu osobu u dućanu zbog kaputa sniženog 40% i onda to zoveš mid-season-sale ulovom?

Oh no, honey B, takve stvari (prije svega) ne kupiš, a ako ih kupiš - onda zaboraviš do idućeg odlaska u Noventa di Piave!

A tako je i s prosječnim dejtanjem - uvijek sam za dati drugu šansu, ali ako je prosječno - bolje je zaboraviti već s prvim idućim frajerom!

Basically, dejtanje ti je kao penjanje po vulkanu. On u svakom trenutku može eruptirati i spržiti te vrućom lavom ili ugušiti gustim dimom. A zapravo i ne mora. Može ti i pružiti priliku da vidiš Pompeje direkt s vrha Etne - a tko to ne bi volio?

I baš se zato usudi izaći na dejt, pa makar i na prosječni. Jer sve je to samo igra koju odlučimo odigrati s Univerzumom, a jedino on može odlučiti hoće li nam pustiti da “ovaj put“ pobijedimo.

I nikad se ne opterećuj ljudima koji su prosječni, koji nisu ostavili apsolutno nikakav trag u tvom životu. I budi otvoren za neke nove, još uzbudljivije dejtove i još luđe popuste!