Haters gonna hate! Fakers gonna fake! Retrogradni Merkur i zašto tipkam ovaj post srednjim prstom?

 Sretan Produženi vikend svima koji slave! Naravno da ja ne spadam u tu kategoriju, jer ipak… Tko može preživjeti bez najnovijih naslova puna ČETIRI dana??

Znam da malo kasnim s novim postom i da sam te zapostavio prošli tjedan, ali bilo mi je mrvicu prenatrpan život obavezama, dejtovima i ostalim (ne)bitnim stvarima, ali probat ću se (bar malo) iskupiti za to.

Jesi li ikada išta ukrao?

Kod nekog u stanu vidiš neku slatku figuricu koja bi se baš dobro uklopila u ideju interijera tvog savršenog doma. I onda, kad ti taj netko ode skuhat kavu - lijeva ruka, desni džep. I hop, sad je tvoja!

Ili isto tako spremiš žvake u Konzumu na kasi dok nitko ne gleda. 

Ili možda nešto malo konkretnije. Recimo parfem u novootvorenom Douglasu u gradu. 

Ili pepeljaru iz Mekića.

Onaj prvi scenarij je poprilično glup jer, taj prijatelj kojem si ukrao figuricu stiliziranog željeznog zubarskog stola ili bombončić od murano stakla, će kad-tad doći kod tebe. I vidjet će tu svoju figuricu koja mu je misteriozno nestala dok je kuhao kavu i nije te imao na oku.

A što se tiče žvaka, mislim da, tko god čeka red u Konzumu i uopće stigne do kase - teško da nema za žvake. I takva krađa je više onako iz strasti. Zbog adrenalina koji se oslobađa u trenutku kad shvatiš da si POBIJEDIO sustav. I da te nitko nije uhvatio.

Ako je to slučaj kod tebe - trebaš pomoć. Stručnu. To se još zove kleptomanija.

Douglas ima jako puno parfema. I pitanje je - je li taj La Nuit Del’Homme zaista izašao iz Yves Saint Laurentove tvornice ili s FaceBook stranice Emini parfemi Novi Profil Novi Zagreb, ali ako ih, na velikom otvorenju novog dućana u gradu, “poznate“ riječke influencerice mogu dobit džabe - možeš se i ti počastiti.

Ne možeš. To je bilo sakrastično. Nemoj da to moram naglašavati, molim te!

A pepeljare iz Mekića? Ajmo bit realni! Postoji li dostupnija pepeljara od pepeljare s terase Mekića na Vratima Jadrana?? 

Ja sam jednom svjesno ukrao. I u tom trenutku sam sam sebe uspio uvjeriti da ne radim apsolutno ništa pogrešno, dapače - uzimam ono što je moje. I obrukao sam se zbog “deci“ omekšivača. Ali ajde da ispričam priču otpočetka.

Dakle… Pred nekih godinu dana (ili više - vjerovatno više) Maja Šuput je sklopila suradnju sa Saponijom Osijek i osmislila svoj (ni više, ni manje) omekšivač - Majushka. Onaj rozi. S njenom slikom preko cijele boce.

E, i postojao je Majushka Fax. Fax mi inače nije nešto, pa mi nije ni taj Majin nije bio zanimljiv, ali omekšivač - prva liga!

I tako sam ja jedno vrijeme kupovao samo Maja Šuput omekšivač. Ali imam tu naviku da, bez obzira što ga volim i što ga uvijek kupim, uvijek ga u dućanu na polici otvorim i pomirišem. “Mmm, to je to!“. I onda ga ubacim u košaricu i odem na kasu.

Sve do tog jednog puta. Taman sam došao do njega, otvorio ga i skužio da je boca poluprazna. 

Wait, what?!

Jasno mi je da boce omekšivača nikada nisu pune do vrha, ali ova je bila doslovno poluprazna. I onda sam se zapitao - “koliko puta sam ja, do sad, kupio omekšivač koji si je netko prelio u svoju bocu da ju napuni?“

Gotovo. Ja sam prevaren. Ja na aparatima. 

Rebel mode - ON

I ja ni pet ni šest - otvorim drugu bocu Majushke i napunim ovu svoju do vrha. Besramno. Do čepa.

Kao kad ti sjedne plaća i onda na Petrolu natankaš do čepa. I provučeš karticu da ne trepneš.

E tako sam ja sebi natočio Majushku do vrha. Zašto baš do vrha? Pa kako zašto?? Da nadoknadim sve ove boce koje sam prije platio a koje su (možda) bile istočene i u kojima je falilo omekšivača.

Sve sam ja to platio! Svaki taj “dec“ omekšivača sam platio i sad ga samo uzimam. Ja realno ne radim apsolutno ništa loše ni zabranjeno. Uzimam ono što je ionako već moje. 

Da, osim što se okrećem oko sebe da me slučajno netko ne vidi.

Ali ubrzo je uslijedio hladan tuš.

Kako sam ja bio tako 100% uvjeren u ispravnost svog varanja sustava (A.K.A. uzimanja onog što je moje) tako sam nonšalantno otišao na samoposlužnu kasu na koju uvijek idem. Na kasu na kojoj, nakon što otkucaš artikle, staviš ih na vagu. I onda kasa prepozna jesi li varao kad si vagao krumpir ili jesi li pretakao omekšivač iz druge boce.

“PRRR!! Molimo izvadite posljednji artikl iz vrećice!“

I meni i dalje ne pada na pamet da je kasa skužila da varam. I sad se ja kao ljutim na kasu. Cmokćem i okrećem očima. I zovem dežurnu prodavačicu da odblokira tu glupu kasu jer je mi sad šteka, a meni se jako jako žuri.

I dolazi prodavačica i miče omekšivač s vage. I nije se baš sjećala da je boca Ornela bila toliko teška kad ju je slagala na policu. I malo me čudno pogledala i otvorila taj isti Ornel. Pa pogled u njega, pa pogled u mene. 

I još jedan u omekšivač i još jedan u mene.

Zemljo, otvori se. Otvori se i progutaj me.

“Evo sad ću vam ja donijeti drugi.“

I tad mi je bilo jasno. Tih dva deci omekšivača koje sam si prisvojio - nisu bili moji. I kasa je to skužila. I isto tako bi skužila i da me, u nekim prijašnjim šopinzima netko pokušao prevariti jer bi boca omekšivača bila prelagana na vagi.

I tako sam otišao kući s litrom Ornela. Točno jednom litrom. Ni više, ni manje.

Ali nekad, za krađu, nisi uvijek direktno kriv. Nekad nešto indirektno ukradeš. Naprimjer netko maše sa 100 kuna iznad tvoje otvorene torbe. I tih 100 kuna upadne unutra, a ta osoba to ne skuži. I tebi ostane 100 kuna u torbi. 

Može li se i to nazvati krađom?

Dobro, ovaj slučaj je toliko banalan da je zapravo potpuno nemoguć i glup, ali imao sam i takvo iskustvo.

OMG, sad mi je stvarno neugodno, ali inače stvarno nisam loš dečko! XD

Ne kradem! I ne lažem! 

Imam još jednu priču o tome kako sam htio “i jare i pare“, a na kraju sam ostao i bez jareta i bez para. Ali barem se nisam osramotio!

Također pred nekih godinu dana (bit će da me lupao neki retrogradni Merkur u to doba), u Konzumu su se skupljale naljepnice za Tognana suđe. Bilo je svega. Padela, lonaca, tava, poklopaca, noževa, šalica… svega!

I za svakih potrošenih 50 kuna - dobio biš jednu naljepnicu. I onda kad skupiš dovoljno naljepnica - ostvaruješ pravo na neki brutalan popust na neki od tih proizvoda.

I naravno, kako ja imam fetiš na akcije i na osjećaj da sam nešto “uhvatio“ ful jeftino - ja sam se nabrijao na Tognana suđe. Konkreto - wok i poklopac.

I tako, malo po malo, ja sam kupovao u Konzumu, skupljao naljepnice i na kraju - skupio!

I taman sam imao dovoljno naljepnica i za wok i za poklopac za taj isti wok. Ne sjećam se točno koliki popust je bio, ali ajmo reć da je bio 80% snižen. Pa znaš kakav je to uspjeh?! Uhvatit nešto na 80% popusta. To ti meni dođe kao Božić.

Mala digresija. Jednom sam kupio kaput 90% snižen. I još uvijek mi, pomisao na taj šoping, izmami osmjeh od uha do uha. 

#StručnaPomoć - ajmo dalje

Dakle, Tognana wok i poklopac.

Dolazim ja na kasu, ovaj put na običnu kasu, na kojoj radi prodavačica. Ne znam zašto nisam završio na samoposlužnoj, ali moguće da sam bio previše u panici kako da otkucam kupon za te svoje naljepnice, pa kao - što je sigurno je sigurno.

I tako ja stavljam artikle na onu traku, kako ih ja stavljam, tako ih prodavačica kuca. Jedan po jedan. A poklopac je, potpuno nenamjerno, završio na woku. I izgledalo je kao da ide u kompletu. Al ne ide. TIK. TIK. TIK. 

I ona otkuca samo wok. Poklopac je i dalje ostao gore. Nenaplaćen.

I u tom trenutku - u meni se bude dvije potpuno oprečne persone.

Jedna mi govori “Ej, nije ti naplatila poklopac, reci joj!“

I druga “Daj šuti, dobio si poklopac gratis i ostat će ti još dovoljo naljepnica da možeš kupit i šalice za kavu.“

Ali što ako…?

A gle, ako ona skuži da nije naplatila - pravit ćeš se glup i reć da uopće nisi gledao. A ako ne skuži - odi doma i lupaj se nogom u guzicu!

Kužiš, ako blagajnica skuži da je pogriješila - budi FEJK i pravi se iznenađen. Kao “Ajme stvarno, uopće nisam primjetio da mi niste naplatili poklopac!“

I naravno da nije skužila. I naravno da sam izašao iz Konzuma s gratis poklopcem. I još jednim redom naljepnica koje ću potrošiti na set šalica za kavu. Definicija win-win situacije.

I jare i pare.

Moj sretan dan!

Sve dok nisam došao doma i krenuo raspremat sve iz vrećica. I dok mi taj isti poklopac - nije pao na pod. I razbio se. Jesam već spomenuo da je bio stakleni??

INSTANT karma. 

Taman kad sam pomislio da sam prevario Svemir, Svemir mi se “isparao“ u facu. 

“E nećeš!“

Ali dobro nema veze, i dalje imam svoje naljepnice pa ću otići opet po poklopac, ajde, one šalice mogu prežalit. Treba li mi zaista još jedan set šalica za kavu??

A ne.

U svom tom ushićenju koje sam doživio na kasi, negdje, na putu do doma, izgubio sam svoju listu s naljepnicama. 

Ne mogu vjerovat. I vraćam se u auto, kopam po podu, kopam po vrećicama, gledam po podu, gledam svugdje! Nema ih. 

NIGDJE.

Long story - short. Drugi dan sam se vratio i kupio taj poklopac po punoj cijeni. Eno ga tamo u kuhinji, stoji neogreban još uvijek!

Marin, 33

Ali ono što je, u svemu tome, mene najviše zaprepastilo kod mene samog, je onaj dio - “Kužiš, ako blagajnica skuži da je pogriješila - budi FEJK i pravi se iznenađen. Kao ‘Ajme stvarno, uopće nisam primjetio da mi niste naplatili poklopac!’ “

Onaj dio kad sam sebe uvjeravam da se pretvaram. Da glumim. Da budem fejk.

U onoj prvoj situaciji s omekšivačem - meni je sve bilo jasno iz pogleda koji sam dobio od blagajnice. I nije mi palo na pamet glumiti i praviti se da nemam pojma u čemu je problem.

Bio sam iskren. Nisam bio fejk. “Priznao sam“ što sam napravio. Samim tim što sam prešutio i ništa ne rekao - priznao sam.

Nisam se trudio uvjeriti blagajnicu da ne znam o čemu je riječ.

Ali karma ti uvijek vrati. Nekad na kasi u supermarketu, a nekad u nekim malo manje ugodnim situacijama.

Čime se baviš u slobodno vrijeme?

Ja dejtam!

Šta se smiješ?

Oprosti, molim te! Dejting je skoro pa full time job!

Šalim se. Iako, u svakoj šali - malo istine. XD

Vratimo se mi na Marina.

Prošli tjedan sam na Grindru upoznao par tipova. Jedan mi se javio i zasuo me komplimentima da sam zgodan i seksi i zanimljiv (i sve), ali kad me pitao face-pic i dobio ga - BLOCK. Nestao bez traga. Jedan par mi se čak javio, a te parove fakat ne kužim. Imaš ono što ja već (koliko dugo??) tražim i ne uspjevam naći - i to ti nije dovoljno. Come on!

Javio mi se i jedan dečko koji pristaje isključivo na dejt na slijepo. Bez razmjene fotki. Dođeš i tek onda vidiš kakav nebrušeni dijamantić te čeka. Jezivo. To mi je apsolutni no-no.

I još brdo nekih random padobranaca. 

I između svih njih, jedan poprilično okej lik. Mogu čak reći - moj tip. Manly man. Ćelav. Odvaljen od stijene. S nevjerojatno savršenim bijelim zubima. 

I uz to - jako otvoren, simpatičan, pristojan - ma vrh! Bolje ne može. (Jel ovako zvuči moj opis svakog tipa s kojim izađem na dejt?? XD)

Malo smo tipkali, razmijenili par fotkica, par komplimenata, par šala i - dogovorili dejt.

Mekić - Vrata Jadrana. S Hansom sam se totalno opustio što se tiče jedenja na dejtovima - tako da… Čišto da znaš ako me poželiš pozvat van XD

Ja baš nisam bio previše gladan, ali svejedno sam pristao na Mekić jer realno, svi ogladne kad osjete onaj prepoznatljivi miris preprženog ulja. 

I tako smo se mi našli, naručili, sjeli, razgovarali… I prvi put ikad - ja sam se totalno opustio. I bio totalno spontan na prvom dejtu. Zapravo, ne samo ni na prvom, nego općenito - na bilo kojem dejtu! Marin mi se isto činio poprilično opušten. Vodio je razgovor, postavljao pitanja, odgovarao na moja… Bilo je skroz okej. Bolje nego na nekim “trećim“ dejtovima.

Našli smo se u dosta stvari, a i njegov pogled i osmjeh su govorili da mu je ugodno. Još uvijek nisam naučio čitati misli, ali imam dovoljno razvijenu socijalnu inteligenciju da mogu prepoznati je li nekome ugodno samnom ili ne. 

Ima li blagajnica u Konzumu dovoljno razvijenu socijalnu inteligenciju da prepozna kad sam ja fejk i pravim se da nisam skužio da mi je (praktički) poklonila poklopac za wok?

Da… To ne znamo…

Da skratim, već je bilo skoro 11 sati i Marin je morao ići jer se idući dan diže jako rano. I to je skroz okej - čovjek radi idući dan, upoznali smo se, pojeli, podružili, nasmijali - meni je bilo super!

Nažalost, na parkingu je bilo dosta ljudi tako da - no kisses this time! Ali nije ni to strašno. Čuvamo puse za drugi-treći dejt XD

“Baš si super dečko, bilo mi je jako lijepo!“ - That’s what he said.

I meni je bilo jako lijepo. I volio bih da se nađemo opet. Budemo. Sigurno.

Dođem doma, legnem, zavibrira mobitel “Laku noć ;)“ od Marina.

Full kjut. To mi je baš lijepo kad dobijem poruku nakon dejta. Iz te poruke nekako najbolje možeš zaključiti je li toj osobi bilo okej i želi li nastaviti taj odnos koji ste započeli.

Idući dan, ja sam se odlučio javiti. I, obzirom da sutradan ne radi, pozvati ga na neki malo konkretniji dejt nego večer prije.

“Da, može! Idem samo malo odmorit jer sam koma pa ti se javim kad se probudim da se dogovorimo.“

Čovjek se rano ustao, naravno da je umoran, ja sam #PunRazumijevanja!

I tako ja sjedim doma, čekam da se on probudi, smišljam gdje bi mogli večeras ići, kamo bi me (ili ja njega) mogao odvesti… Kad odjednom… Marin je online.

Aha, probudio se, sad će se javit da se dogovorimo.

#Neće.

Neće 15  minuta, neće sat vremena, neće dva sata. A cijelo to vrijeme je online. I sad meni nije ništa jasno. U čemu je problem? 

“Hej hej, mislim da ću si ipak stavit nešto na netflixu večeras i…“ Okej, neda ti se ići van, raspoložen si na Netflix and chill pa ćeš mene pozvati da ti se pridružim…?

“… ostat ću doma večeras.“ Točka. Nema poziva na N&C. Nema ni “sorry, ići ćemo drugi dan.“

Nema ni poruke drugi dan. Ni dan nakon toga. 

Nula bodova. 

I postaje mi jasno… Cijeli taj naš “imam leptiriće u trbuhu“ dejt je bio fejk. I osjećao sam se kao blagajnica koja je na inventuri shvatila da joj fali jedan Tognana poklopac za wok. Prevareno.

U isto vrijeme me i naljuti i rastuži činjenica da je netko prema meni bio fejk. Da se pravio da mu je dobro i dao mi neku lažnu nadu da bi se mogli opet vidjeti.

Ali onda sam shvatio da nije samo on fejk. Samo prema meni. 

I ja sam bio fejk. Doduše, ne prema njemu, ali bio sam. I ti si nekad bio fejk. Svi smo. I svi smo, nekada, htjeli ili ne, nekoga povrijedili svojom glumom.

Ali postoje neka mjesta na koja, jednostavno, nije pametno dolaziti s maskom na licu. A pritom ne mislim na medicinsku anti-kovid masku!

Kada upoznaješ nekoga - budi otvorenog uma. Reci otvoreno ako ti se ta osoba ne sviđa. Ako ti nešto nije pasalo. Ako ju ne želiš ponovo vidjeti. Vjeruj mi, tih 2 minute što će taj razgovor trajati - vjerovatno će biti najneugodnije 2 minute cijelog tog tjedna. I mog i tvog. Ali nakon toga, osjetit ću (ćemo oboje) olakšanje. 

Kako kad prekrižiš posljednju obavezu s “to do“ liste. I legneš na kauč i upališ MasterChef.

Reći što misliš i kako se osjećaš - ne bi trebalo biti nepristojno ni bezobrzano, već iskreno i stvarno. 

Ne uvjeravaj Preluku da je Ibiza i piva će ostat 15 kuna. Nećeš se (neugodno) iznenaditi idući put kada dođeš na kupanje.

I tek tako…

Još jednom prolazim kroz ono razočaranje jer “to“, ponovo nije bilo “to“. Ali more je puno riba, a Grindr dečkiju. I ostale narodne izreke.

A sad žurim, već kasnim na neki novi susret, na neko novo upoznavanje. Ali o tome više neki drugi dan. 

Tipkamo si, a do tad… kisses and hugs!