Lost in Love

  Jedini muškarac pred kojim mi nije bilo bed širom otvoriti usta i pohvaliti ga da je izuzetno nježan na prvom susretu bio je - moj novi zubar. Prije njega, traume mi je uvijek stvarala njegova mama - moja bivša zubarica koja se često hvalila svojim pametnim i zgodnim sinom na školskim fotkama iz 5. osnovne. Naravno da bi uvijek poslušao te “bragging session-e“ jer sam #pristojan i poštujem starije gospođe, a pogotovo ako mi te starije gospođe guraju raznorazne sprave za mučenje u usta i onda, u jednom trenutku kažu nešto u smislu “Jao, pa zaboravila sam naočale!“ Jeeej, možda smo ipak na vrijeme spriječili popravljanje zdravog zuba i prolongiranje nekih dugoročnijih trauma! And just like that, jedan dan sam došao na redovni pregled kod svoje drage doktorice kad mi je samo rekla “Dragi ti (uvijek mi se obraća s ‘dragi ti’) evo moj sin (nazvat ćemo ga Stefan) je napokon završio fakultet, pa on sad preuzima dio mojih pacjenata. Bit ćeš jedan od njih.“ Pao mi je mrak na oči....

  Pozdrav svima, ako ste se slučajno pitali - NE, nisam umro! Posljednjih tjedana sam malo bio zauzet dejtovima, poslom, vozikanjima superbrzim autima, poslom, gymom i… poslom. He he, baš sam humorističan. Da, nekad davno, na početku ovog našeg druženja rekao sam ti da ti ne mogu otkriti čime se točno bavim i da ćemo se praviti da radim u knjižnici. Library boy. Mislim da je sad pravo vrijeme da me tako počneš zvati. Pred neka tri tjedna odlučio sam malo zarotirati fotke na Grindru jer - why not? Malo šume, malo mora, malo grote i raskopčana košulja. Iii… BUM. Grindr DM na aparatima. “Library boy is gaaaay!“ “Jel ti radiš u knjižnici??“ “Mislim da sam te vidio neki dan u Filodrammatici iza pulta. Radiš tamo?“ No shit, ušao sam si sam izdat knjigu iza pulta.  I taman kad sam pomislio da mi je posao najveći cockblock u životu jer na poslu (doslovno) živim i izgledam kao nešto od čega bi vegani radili zamjenski hamburger - meni je radno mjesto postalo Indigo...