Tko se zadnji smije - najslađe se smije. Tko će kome kupiti cvijeće za Valentinovo, a tko će koga blokirati na Whatsappu?
Nakon drame koje mi se desila u prošlom postu, bilo je vrijeme za godišnji. Trebao mi je predah od muškaraca, virusa, briseva i ostalih oralnih uzbuđenja. Taman se otvorio Platak, a ima li išta ljepše od skijanja na zimskom godišnjem? Dobro, možda Platak baš i nije Kitzbühel, ali nemam ni ja austrijsku plaću pa se ne žalim. Totalno sam se nabrijao na skijanje. Čak mi ne bi bilo bed ni otići sam ako ne uspijem naći neku žrtvu da ide samnom. Nije me bilo briga. “Ja idem.” Sve dok se nisam ujutro probudio s temperaturom. Nigdje po kući nisam mogao naći toplomjer, ali zapravo mi nije ni trebao. Kad imaš temperaturu - jednostavno ju osjetiš. Znaš da ju imaš i bez toplomjera. Šta baš sad? Realno, nikad nije pravo vrijeme za biti bolestan, ali baš prvi dan godišnjeg?? To čak ne bi bilo ni toliko strašno, da se isti scenarij već nije dogodio prošle godine. Na prvi dan godišnjeg sam saznao da sam pozitivan na COVID. Ove godine to nije bio COVID. “...